čovječanstvo. Ova tvrdnja Kur'ana je uključena u četiri ajeta ove sure, što također
podrazumijeva da zbog toga što je ovaj zakon krajnje nu`an za duhovnu uputu.
Al-Maida
Sura 5
(Objavljena poslije Hid`re) Vrijeme objave
Prema komentatorima Kur’ana ova sura pripada medinskom periodu. Preneseno je od Hakima i imama Ahmada da je Aiša rekla da je ova zadnja sura koja je objavljena Èasnom Poslaniku s.a.v.s. Uzimajuæi u obzir sve relevantne datume, neizbje`no smo dovedeni do zakljuèka da je ova sura bila objavljena u zadnjim godinama poslanstva Èasnog Poslanika s.a.v.s. i neki od njegovih ajeta su zapravo bili meðu zadnjim koji su bili objavljeni. Iako imam Ahmad ka`e, na temelju tvrdnje Esme, kæerke Jazida, da je ova cijela sura bila objavljena zajedno, izgleda da se smatra, zbog toga što je veæi njen dio bio objavljen u jedno vrijeme, da je njegova cjelina objavljena u isto vrijeme. Zato je mo`da Rodwell pripisao ovoj suri zadnje mjesto u redu objave. Tema
Ova sura, kao i sure Ali-Imran i An-Nisa, uglavnom se bavi kršæanskim naèelima i posebno javno prekorava naèelo da je Bo`iji zakon (Šerijat) prokletstvo. Ova sura poèinje naredbom da svi zavjeti moraju biti ispunjeni i da je bilo neophodno postaviti zakone o tome šta je dozvoljeno i šta je zabranjeno. Ona dalje tvrdi da je Kur’an postavio uredbe koje se odnose na èovjekov potpuni moralni i duhovni napredak i u ovom pogledu Kur’an èini zadnji i neizmjenjiv Bo`iji zakon za cijelo èovjeèanstvo. Ova tvrdnja Kur’ana je ukljuèena u èetiri ajeta ove sure, što takoðer podrazumijeva da zbog toga što je ovaj zakon krajnje nu`an za duhovnu uputu èovjeka i njegov moralni napredak, pogrešno ga je smatrati prokletstvom. Ovaj ajet dalje nagovještava da se kršæani ne mogu protiviti ovom zakonu i osuditi ga kao prokletstvo kad je upotreba mesa `rtvovanog idolima, i od krvi, i od udavljenog, njima bila zabranjena i ova naredba saèinjavala je odredbu zakona (Djela apostolska, 15:20, 29). Ova sura nastavlja s postavljanjem islamske zapovijedi u pogledu jestivih namirnica i nareðuje da one treba da budu ne samo halal, to jest dozvoljene zakonom, nego i tajjib (èista), tj. njihova upotreba ni na koji naèin ne smije biti u neskladu ili protiv medicinskih ili higijenskih pravila. Islam je, jedini od svih religija, postavljajuæi zapovijedi u pogledu dozvoljenih i nedozvoljenih stvari, istakao dovoljnu razliku izmeðu onoga što je samo dozvoljeno i onoga šta je i dozvoljeno i èisto. Zatim, reèeno je da su i Jevreji i kršæani prekršili Bo`ije zavjete i omalova`ili ih i nisu se pokorili Bo`ijim naredbama, što ih je dovelo do njihovog moralnog i duhovnog uništenja i donijelo sramotu i poni`enje na njih. No, oni se sada mogu povratiti u Bo`iju milost samo prihvatanjem Èasnog Poslanika s.a.v.s. Kršæani su dalje upozoreni da su u poèetku obo`avanjem Isaa uzrokovali da se Bo`ije prokletstvo spusti na njih i da su sada oni postali ljubomorni na Èasnog Poslanika s.a.v.s. zato što je Bog njega izabrao
168
za Svoje milosti. Ovo njihovo ljubomorno vladanje prema Èasnom Poslaniku s.a.v.s. lièi na ono ljubomorno ponašanje Caina prema Abelu (sinova Ademovih). Ova sura nastavlja iznositi da, dok Jevreji i kršæani ne propuštaju priliku da se suprotstave islamu, oni su sami postali tako izopaèeni da su prestali postupati prema svojim vlastitim religijskim knjigama i sve više postaju neupuæeni u uèenja svojih vlastitih religija. Njima je reèeno da ako ne vide svoj put prema prihvatanju islama, oni bar treba da slijede svoja uèenja i dr`e se svog vlastitog zakona. Uèenje Kur’ana daje toliku va`nost praviènosti da nareðuje da, èak kad je u pitanju neprijateljski narod, nikad ne napuštamo pravdu. I jedna èinjenica koju ne mo`emo naæi ni u jednoj vjerskoj knjizi, a koju nalazimo u uèenju Kur’ana, jeste da pored islama sljedbenici drugih vjera, ako su istiniti prema onome što slijede i ako èine dobra djela i vjeruju u drugi svijet i vjeruju da æe odgovarati za svoja djela – Allah æe im dati nagradu za njihova dobra djela i oni ne treba da strahuju i da se `aloste za svoj kraj. Onda je pa`nja muslimana skrenuta na veliku promjenu koja je došla preko njihovog politièkog polo`aja i reèeno im je kako je moæ nevjernika konaèno bila slomljena i kršæani æe sada biti njihovi prvi neprijatelji, i da æe Jevreji, unatoè svom neprijateljstvu prema kršæanstvu, pristati uz kršæane, da oni (muslimani) treba da se èuvaju i jednih i drugih. Onda su donekle osvijetljene lukavštine i spletkarenja neprijatelja islama da muslimane odvrate od njihove vjere i da je unize u njihovoj ocjeni. Poslije ovoga, muslimanima je istaknuta va`nost propovijedanja islama. Reèeno im je da je stvarni metod da djelotvorno poraze aktivnosti Jevreja i kršæana da im se prenosi poruka islama i da im se jasno predoèi njegova istina iz njihovih vlastitih knjiga. Takoðer treba da im se objasni da sada njihov spas le`i u islamu i da su njihova idolopoklonièka vjerovanja neistinita, pogotovo naèelo da je Isa bio sin Bo`iji. Slièno tome, spomenuti su Jevreji koji su, suprotstavljajuæi se i proganjajuæi dva velika poslanika – Davuda i Isaa – navukli na sebe Bo`ije nezadovoljstvo. Njihova pa`nja je skrenuta na njihove prošle propuste i pogreške, i o kršæanima su, kao više podlo`nim da prihvate istinu nego Jevreji, postavljene naredbe koje se tièu njih posebno, npr. naredbe o tome šta je dozvoljeno a šta nedozvoljeno; naredbe o zavjetima; o upotrebi vina i igara na sreæu i o lovljenju; takoðer su postavljene naredbe u pogledu kritikovanja religije i zapovijedi o vjerskim obredima i ceremonijama i o dokaznom materijalu. Zadnje od svega, nešto detaljnije su spomenute posebne okolnosti Isaovog poslanstva, i pokazano je da oni sasvim slièe okolnostima drugih poslanika Bo`ijih, i da zato nema ništa od bo`anstva ili bo`anskog u njemu, i da je sav materijalni napredak kršæanskog naroda bio udio njegovih molitvi. Ali, oni su napravili neprikladnu upotrebu svog materijalnog napretka i blagostanja i podlegli su mnogobo`aèkim vjerovanjima i postupcima. Bog æe na Sudnjem danu utvrditi njihovu krivnju i poniziti ih iz usta samog Isaa. Na kraju sure vrlo je jasno reèeno o smrti Isaa a.s., i reèeno je o njemu kao o jednom poslaniku koji je potpuno vjerovao u jednog Boga i koji nikada svoje sljedbenike nije uèio o trojstvu i o obo`avanju njega ili njegove majke.
169
U ovoj suri Bog je takoðer objasnio o èudima (mud`izama) Isaa a.s. U nekim tefsirima je takoðer reèeno da je Isau a.s. Bog poslao trpezu s neba, ali u ovoj suri objašnjeno je da je ovo bilo samo jedno predskazanje, koje se u ovo doba veæ ispunilo, u tome da je Bog opskrbio kršæanske narode bez granice. Ova opskrba je njima data zbog `rtvovanja i molitvi Isaa a.s. Ali, ako oni budu nezahvalni za ovaj Bo`iji dar, èiji se znakovi veæ pojavljuju, Bog æe ih kazniti takvom kaznom kakvom nikada nije kaznio nikoga na ovom svijetu. U ovoj suri takoðer je reèeno o zavjetu Jevreja; kad su oni prekršili svoj zavjet, postali su neprijatelji meðu sobom i podijelili su se u 71. skupinu. Sa dolaskom Isaa bila je osnovana 72. skupina, koja je bila spašena. Ali u drugim rijeèima ovdje je predskazanje za kršæane da oni neæe uzeti savjet odavde, da æe se meðu sobom podijeliti i meðu njima æe se pojaviti mr`nja, ljubomora i pohlepa; zbog toga æe biti nekoliko velikih ratova kad æe oni morati ratovati jedni s drugima. U ovoj suri je pored ovih ratova meðu raznim nacijama takoðer reèeno za jednu skupinu da æe prijeæi svaku granicu grubosti (ajet 34), kao što se u ovo vrijeme u zapadnom svijetu dešava grubost prema djeci, tako je i istoèni svijet pun ovakve vrste grubosti. I za ovakvu vrstu grubosti kazna mora biti vrlo oštra, da bi drugi kriminalci uzeli pouku iz ove kazne i odustali od èinjenja kriminala. Ova sura je glas protiv svake vrste nasilja i ka`e da nije dozvoljeno da se silom mijenja bilo èija vjera. A što se tièe onih koji napuste vjeru islam, Bog æe dati nekoliko uzvišenih nacija koje æe biti veæe po broju od onih koji su ga napustili i oni æe imati ljubav prema vjernicima i bit æe `estoki prema nevjernicima. Sura se završava proglasom da Bogu pripada kraljevstvo nebesa i Zemlje i da On ima moæ nad svim stvarima, što podrazumijeva nagovještaj da vjerovanje da je, kao što kršæani ka`u, kraljevstvo Bo`ije samo na nebu nema utemeljenja.
170
SURA 5
AL-MA’IDA (Objavljena poslije Hid`re, sadr`i 121 ajet sa Bismillah)
1. U ime Allaha, Milostivog, Darovaoca bez tra`enja, Samilosnog. 2. O vjernici! Ispunjavajte obaveze. Dozvoljena vam je stoka, osim one o kojoj vam je reèeno, s tim da ne smatrate da je lov dozvoljen dok ste u stanju ihrama; uistinu, Allah odluèuje šta On hoæe. 3. O vjernici! Nemojte omalova`avati Bo`ije znakove, niti sveti mjesec, niti kurbane, ni one (kurbane) s ogrlicom, niti one ljude koji kreæu Èasnom hramu, tra`eæi blagodati od Gospodara svoga i zadovoljstvo. A kad skinete ihrame, onda lovite. I nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede na nasilje, zato što su vas oni zaustavljali od Mesd`idilharama. I poma`ite jedan drugom u dobroèinstvu i bogobojaznosti; a nemojte pomagati u grijehu i neprijateljstvu. I bojte se Allaha; zaista je Allah oštar u ka`njavanju. 4. Zabranjene su vam one (`ivotinje) koje su uginule, i krv, i svinjsko meso; i ono što je zaklano u neèije drugo ime osim Allahovo; i ono što je ugušeno; i što ugine od udaraca; i ono ubijeno padom; i ono što je bilo rogovima smrtno probodeno; i ono od èega su jele divlje `ivotinje, osim onog što ste prikladno zaklali (prije uginuæa); i ono što je bilo zaklano 171
D@UZ 6
SURA 5
AL-MA’IDA
kao `rtva la`nim bo`anstvima, i ovo: da strelicama podijelite meðu sobom dijelove. To je nevjerovanje. Danas su nevjernici bez nade (da se upliæu) u vašu vjeru. Zato se ne bojte njih, nego se bojte Mene. Danas sam Ja za vas usavršio vašu vjeru i upotpunio Svoju blagodat prema vama i izabrao sam za vas islam kao vjeru, osim, onoga ko bude primoran glaðu (njemu su dozvoljene zabranjene stvari), ali da nije hotimièno naklonjen grijehu; pa, sigurno, Allah najviše prašta, (i) milostiv je. 5. Oni tebe pitaju šta im je dozvoljeno. Ti reci: “Sve dobre stvari su za vas dozvoljene; i ono što vam ulove `ivotinje koje ste vi obuèili (za lov), uèeæi ih onome što je vas Allah nauèio. Zato jedite od onog (lova) što one za vas ostave, i spomenite nad tim Allahovo ime. I bojte se Allaha. Sigurno je Allah brz u svoðenju raèunu.” 6. Danas vam je dozvoljena sva èista hrana. I (èista) hrana sljedbenika Knjige vam je dozvoljena, i vaša hrana je njima dozvoljena. I èestite `ene vjernice, i èestite `ene od onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im dadnete njihove vjenèane darove, zakljuèujuæi va`eæi brak, a ne èineæi blud, niti uzimajuæi tajne ljubavnike. A ko god odbija vjeru, njegova djela æe sigurno biti uništena, a na drugom svijetu on æe biti meðu gubitnicima.
172
D@UZ 6
SURA 5
AL-MA’IDA
7. O vjernici! Kad ustanete i krenete na namaz, operite svoje lice, i ruke do iza lakata, i potarite (mokrim) rukama preko glave, i operite svoja stopala do iza èlanaka. A ako budete d`unubi, dobro se oèistite (kupanjem). A ako ste bolesni ili na putu, ili jedno od vas obavi prirodnu potrebu ili ste imali intimni odnos sa `enama, i ne naðete vode, uzmite tejemum èistom prašinom i otarite time svoje lice i ruke. Allah ne `eli da na vas stavi teškoæu, nego On `eli da vas dobro oèisti i da upotpuni Svoju blagodat prema vama, da budete zahvalni.
8. I sjetite se Allahove blagodati prema vama i zavjeta koji je On s vama èvrsto sklopio, kad ste rekli: “Mi èujemo i pokoravamo se.” I bojte se Allaha. Zaista, Allah dobro zna ono što je u vašim grudima.
9. O vjernici! Budite èvrsti radi Allaha, svjedoèite u ime pravde i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno. Budite pravedni, to je najbli`e bogobojaznosti. I bojte se Allaha. Zaista je Allah uvijek obaviješten o onom što vi radite. 173
D@UZ 6
SURA 5
AL-MA’IDA
10. Allah je obeæao da æe oni koji vjeruju i èine dobra djela imati oprost i veliku nagradu.
11. A oni koji ne vjeruju i odbijaju Naše znakove, oni su stanovnici D`ehennema.
12. O vjernici! Sjetite se Allahove blagodati prema vama kad je jedan narod èvrsto odluèio da ispru`i svoje (zlonamjerne) ruke prema vama, ali je On zaustavio njihove ruke od vas; i bojte se Allaha. A u Allaha vjernici treba da se uzdaju.
13. A sigurno je Allah (takoðer) uzeo zavjet od sinova Israilovih; i Mi smo meðu njima uzdigli dvanaest poglavara. I Allah je rekao: “Ja sam, sigurno, s vama. Ako budete obavljali namaz, i davali zekat, i vjerovali u Moje poslanike i potpomagali ih, i ako dadnete Allahu lijep zajam, Ja æu ukloniti vaša zla (djela) i uvest æu vas u D`ennete ni`e kojih rijeke teku. A ko od vas poslije toga odbije, zaista je zalutao s Pravog puta.”
174
D@UZ 6
SURA 5
AL-MA’IDA
14. Zato smo, zbog njihovog kršenja zavjeta, Mi njih prokleli, i otvrdnuli smo srca njihova. Oni su mijenjali rijeèi sa njihovih stvarnih mjesta i zaboravljali jedan dio onoga što im je bilo savjetovano. A ti æeš stalno saznavati o njihovom kršenju amaneta, osim malog broja njih. Zato im oprosti i preko toga prijeði. Zaista, Allah voli one koji èine dobro.
15. I Mi smo, (takoðer) uzeli zavjet od onih koji ka`u: “Mi smo nesara (kršæani),” ali su oni takoðer zaboravili jedan dio onoga što im je bilo savjetovano. Zato smo Mi odredili meðu njima neprijateljstvo i mr`nju do Sudnjeg dana. A Allah æe ih sigurno obavijestiti o onom što su napravili.
16. O sljedbenici Knjige! Došao vam je Naš poslanik koji vam objašnjava mnoge stvari koje vi skrivate iz (svoje) Knjige i on preko mnogih stvari prelazi. Uistinu vam je od Allaha došlo svjetlo i jasna Knjiga,
17. s kojom Allah upuæuje one koji slijede Njegovo zadovoljstvo prema sigurnim putevima, i Svojom voljom ih izvodi iz mraka na svjetlo, i upuæuje ih prema Pravom putu. 175
D@UZ 6
SURA 5
AL-MA’IDA
18. Uistinu, ne vjeruju oni koji ka`u: “Zaista, Allah je Mesih, sin Merjemin.” Ti reci: “Ko onda ima ikakvu moæ da sprijeèi Allaha ako On `eli da uništi Mesiha, sina Merjeminog, i njegovu majku i sve one koji su na Zemlji?’’ A Allahu pripada kraljevstvo nebesa i Zemlje i onog što je izmeðu njih. On stvara šta On hoæe; i Allah je uvijek kadar nad svakom stvari èiniti šta On hoæe. 19. Jevreji i kršæani ka`u: “Mi smo djeca Bo`ija i Njegovi miljenici.” Ti reci: “Zašto vas On onda ka`njava zbog vaših grijeha? Ne, nego ste (samo) ljudi izmeðu onih koje je On stvorio.” On oprašta kome On hoæe i ka`njava koga On hoæe. I Allahu pripada kraljevstvo nebesa i Zemlje i onog što je izmeðu njih, i na kraju je Njemu povratak. 20. O sljedbenici Knjige! Nakon dugog prekida poslanika sigurno vam je došao Naš poslanik; on vam objašnjava va`ne stvari pred vama da ne biste rekli: “Nije nam došao nikakav donosilac radosnih vijesti i niko ko upozorava.” Zato vam je zaista došao donosilac radosnih vijesti i onaj ko upozorava. A Allah je uvijek kadar nad svakom stvari èiniti šta hoæe. 21. I kad je Musa rekao svom narodu: “O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kad je On poslao poslanike meðu vas i odredio vas kraljevima, i dao vam ono što nije dao nikome drugom nad svjetovima. 176
D@UZ 6
SURA 5
AL-MA’IDA
22. O narode moj, uðite u Svetu zemlju koju je Allah odredio za vas i ne vraæajte se natrag, jer æete se tada vratiti kao gubitnici.’’
23. Oni su rekli: “O Musa, zaista je u njoj jedan silan narod, i mi nikada neæemo uæi dok oni ne iziðu iz nje. Tek ako oni iziðu iz nje, mi æemo sigurno uæi.” 24. Rekoše dva èovjeka izmeðu onih koji su se bojali (svog) Gospodara, kojima je Allah podario Svoju blagodat: “Navalite na glavnu kapiju; kad (jedanput) na nju uðete, onda æete sigurno vi biti pobjednici. I uzdajte se u Allaha, ako ste vjernici.” 25. Oni su rekli: “O Musa, mi nikada neæemo uæi dokle god su oni u njoj. Zato, idi ti i tvoj Gospodar i borite se vas obojica, mi ostajemo ovdje sjedeæi.”
26. On je rekao: “Moj Gospodaru, ja nemam vlasti ni nad kim osim sebe i svoga brata; zato Ti napravi razliku izmeðu nas i ljudi grješnika.” 27. (Bog) je rekao: “Ona (Sveta zemlja) æe njima, zaista, biti zabranjena èetrdeset godina, oni æe lutati zemljom. Zato se ne `alosti nad grješnim narodom.’’ 177
D@UZ 6
SURA 5
AL-MA’IDA
D@UZ 6
28. I èitaj im istinsku prièu o dvojici sinova1 Ademovih, kad su oni ponudili kurban, i od jednog je bio primljen, a od drugog nije bio primljen. Ovaj je rekao: “Zaista æu ja tebe ubiti.” On je odgovorio: “Allah prima (kurban) samo od bogobojaznih. 29. Ako ti ispru`iš svoju ruku prema meni da me ubiješ, ja neæu ispru`iti svoju ruku prema tebi da te ubijem. Ja se bojim Allaha, Gospodara svih svjetova. 30. Ja `elim da se ti vratiš noseæi i moj grijeh i svoj, i da budeš meðu stanovnicima Vatre, a to je kazna onih koji èine nasilje.”
31. A onda mu je njegova duša pokazala lijepim ubistvo brata njegovog, pa ga je on ubio i postao jedan od gubitnika. 32. Onda je Allah poslao jednog gavrana koji je (šapama) kopao po zemlji, da mu On (Allah) poka`e kako da sakrije mrtvo tijelo svoga brata. On je rekao: “Teško meni! Zar ja nisam u stanju da budem èak kao ovaj gavran pa da sakrijem mrtvo tijelo svoga brata?” I onda je postao od onih koji se kaju. 1
’Dva sina Ademova’ simbolièno oznaèavaju bilo koja dva pojedinca izmeðu ljudi. Ova poredba takoðer indirektno govori o neprijateljskom vladanju Israelaca prema potomcima Ismaila, zato što je poslanstvo bilo premješteno od njih na potomke Ismaila u osobi Èasnog Poslanika.
178
SURA 5
AL-MA’IDA
D@UZ 6
33. Zbog ovoga smo Mi sinovima Israilovim propisali da, ko god ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili nije èinio nered na Zemlji, kao da je ubio cijelo èovjeèanstvo; a ko njega ostavi u `ivotu, kao da je ostavio u `ivotu cijelo èovjeèanstvo. I sigurno su njima došli Naši vjerovjesnici sa jasnim znakovima, a opet su mnogi od njih poèinili prijestupe na Zemlji.
34. Zaista, onima koji vode rat protiv Allaha i Njegovog poslanika i nastoje da èine nered na Zemlji, kazna je samo da budu grubo ubijeni, ili razapeti, ili da njihove ruke i njihova stopala budu odsjeèeni na unakrsnim stranama, ili da budu istjerani iz zemlje. To æe biti poni`enje za njih na ovom svijetu, a na ahiretu oni æe imati veliku kaznu (odreðenu);
35. osim onih koji se pokaju prije nego što njima ovladate. Zato, znajte da Allah najviše prašta, (i) milostiv je. 36. O vjernici! Bojte se Allaha i tra`ite naèin pribli`avanja Njemu i borite se na Njegovom putu da biste uspjeli.2
2 Ovdje je reèeno da tra`ite vezu pribli`avanja Allahu, i ova veza znaèi Muhammed s.a.v.s.,
ali ne znaèi ’posrednik izmeðu Boga i èovjeka.’ Ovo znaèi da sad niko ne mo`e direktno dobiti Bo`ije blagodati dok ne slijedi Muhammeda s.a.v.s. U dovi koju uèimo poslije ezana takoðer je reèeno isto ovo.
179
SURA 5
AL-MA’IDA
D@UZ 6
37. Zaista, kad bi bilo sve što je na Zemlji za one koji ne vjeruju i još toliko, da se time iskupe od kazne Sudnjeg dana, to od njih ne bi bilo primljeno; i za njih je bolna kazna (odreðena).
38. Oni æe `eljeti da iziðu iz vatre, ali neæe moæi iziæi iz nje, i imat æe neprestanu kaznu (odreðenu).
39. A muškarcu kradljivcu i `eni kradljivici, odsijecite njihove ruke za kaznu zbog onoga što su zaradili, kao upozorenje od Allaha. A Allah je moæan (i) mudar.3
40. A ko se nakon svog prekršaja pokaje i popravi, Allah æe se sigurno okrenuti prema njemu sa primanjem pokajanja; doista, Allah najviše prašta (i) milostiv je. 41. Zar ti ne znaš da Allahu pripada kraljevstvo nebesa i Zemlje? On ka`njava koga On hoæe i oprašta kome On hoæe; i Allah je uvijek kadar nad svakom stvari èiniti šta hoæe. 3
Ova naredba o kazni odnosi se na profesionalne kradljivce, `ene i muškarce. Ova kazna mo`da izgleda prestroga. No, iskustvo pokazuje da kazna, ako treba da bude zastrašujuæa, treba biti za primjer. Bolje je odsjeæi jednu, a spasiti hiljade, nego biti popustljiv prema svima i uništiti mnoge. Sigurno je dobar hirurg onaj koji se ne uste`e da odsijeèe struhnuti ud da bi spasio cijelo tijelo. Meðutim, ako siromašan èovjek ukrade nešto da bi jeo, onda ova kazna nije za njega. U teškim okolnostima Bog èak dozvoljava svinjsko meso za spas `ivota; zato ovi ljudi ne zaslu`uju ovakvu kaznu ako ukradu iz tog razloga.
180
SURA 5
AL-MA’IDA
42. O Poslanièe! Nemoj da te `aloste oni koji `ure u nevjerovanje – oni koji svojim ustima govore: “Mi vjerujemo,” a njihova srca ne vjeruju. I meðu Jevrejima ima (takoðer) onih koji pa`ljivo slušaju la`i, (i) govor drugih ljudi koji nisu došli tebi. Oni mijenjaju rijeèi nakon što su bile stavljene na svoja mjesta, i ka`u (svojima): “Ako vam bude dato ovo, onda prihvatite, a ako vam ne bude dato ovo, onda budite oprezni!” A koga Allah `eli staviti u iskušenje, ti njega neæeš moæi spasiti od Allaha. Ovo su oni èija srca Allah nikad ne `eli da oèisti; za njih je poni`enje na ovom svijetu, a na ahiretu æe imati oštru kaznu (odreðenu).
43. (Oni) pa`ljivo slušaju la`i - oni koji pohlepno jedu zabranjeni imetak. Ako, onda, oni doðu tebi - ako `eliš, ti presudi meðu njima ili se okreni od njih. A ako se i okreneš od njih, oni tebe uopæe ne mogu oštetiti. A ako im sudiš, sudi izmeðu njih pravedno. Zaista, Allah voli one koji su pravedni.
44. A kako oni tebe uzimaju sudijom kad je kod njih Tevrat, u kojem je Allahova odredba? Pa, ipak, oni okreæu svoja leða; i sigurno nisu vjernici. 181
D@UZ 6
SURA 5
AL-MA’IDA
45. Sigurno smo Mi objavili Tevrat u kojem je bila uputa i svjetlo. Po njemu su poslanici, koji su bili (potpuno Allahu) predani, sudili Jevrejima, a isto tako su èinili i pobo`ni ljudi i uèenjaci; jer je njima bilo predano da saèuvaju Allahovu Knjigu, i oni su bili svjedoci nad tim. Zato se ne bojte ljudi, nego se bojte Mene; i nemojte prodavati Moje ajete za bijednu cijenu. A oni koji ne sude po onom što je Allah objavio, nevjer-nici su. 46. A Mi smo u njemu (Tevratu) za njih propisali: `ivot za `ivot, oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, i za (druge) povrede jednaka odmazda. Ako neko (od sebe) oprosti odmazdu, to æe mu biti otkup (za njegove grijehe); a oni koji ne odluèuju po onom što je Allah objavio, oni su silnici.
47. I Mi smo poslali Isaa, sina Merjeminog, njihovim tragom poslije njih, da potvrdi ono što je prije njega bilo u Tevratu; i dali smo mu Ind`il, u kome je bila uputa i svjetlo, da potvrdi ono što je prije toga bilo u Tevratu, i (kao) uputu i savjet za bogobojazne.
48. I neka narod Ind`ila sudi po onome što je Allah objavio u njemu, a ko god ne sudi po onom što je Allah objavio, neposlušan je. 182
D@UZ 6
SURA 5
AL-MA’IDA
49. A Mi smo tebi objavili Knjigu sa istinom da potvrdi ono što je bilo u Knjizi prije nje, i da bdije nad njom. Sudi, zato, izmeðu njih po onom što je Allah objavio, i ne slijedi njihove `elje, umjesto istine koja ti je došla. Za svakog od vas Mi smo propisali jedan postupak i jednu vjeru. Da je Allah `elio, On bi vas, sigurno, uèinio jednim ummetom, ali On `eli da vas iskuša onim što vam je dao. Natjeèite se, onda, jedan s drugim u dobrim stvarima. Allahu æete se svi vratiti; onda æe vas On obavijestiti o onom u èemu ste se razišli.
50. I da sudiš izmeðu njih po onom što je Allah objavio, a da ne slijediš njihove `elje, i da budeš oprezan prema njima, da te ne stave u smutnju zbog dijela uèenja koje je Allah tebi objavio. A ako se oni okrenu od toga, onda znaj da Allah `eli da ih stavi u nevolju za neke od njihovih grijeha. A sigurno su mnogi meðu ljudima neposlušni. 51. Zar oni onda tra`e presudu iz dana neznanja (d`ahilijeta)? A ko je bolji od Allaha kao sudac za ljude koji imaju vjeru? 52. O vjernici! Ne uzimajte Jevreje i kršæane za prijatelje. Oni su prijatelji jedni drugima. A ko god meðu vama uzima njih za prijatelje, bit æe njihov. Uistinu, Allah ne upuæuje nepravedne ljude. 183
D@UZ 6
SURA 5
AL-MA’IDA
D@UZ 6
53. A ti æeš vidjeti one u èijim je srcima bolest, kako trèe meðu ljudima i govore: “Mi se bojimo da nas ne zadesi neko nesretno doba.” Zato je blizu da Allah dadne pobjedu ili neku Svoju odluku. Onda æe oni biti postiðeni zbog onog što su krili u svojim srcima. 54. A oni koji vjeruju reæi æe: “Jesu li ovo oni koji su se zaklinjali Allahom - najveæom zakletvom - da su sigurno s vama?” Njihova djela su propala i oni su postali gubitnici. 55. O vjernici! Ko god od vas napusti svoju vjeru, onda æe Allah sigurno dovesti ljude koje æe On voljeti i koji æe voljeti Njega, blage prema vjernicima, a stroge prema nevjernicima. Oni æe se boriti na Allahovom putu i neæe se bojati prijekora nijednog klevetnika. To je Allahova blagodat; On je daje kome On hoæe; a Allah je dare`ljiv (i) ima trajno znanje.4 56. Vaš prijatelj je jedino Allah i Njegov poslanik i vjernici koji obavljaju namaz i daju zekat saginjuæi se (pred Bogom). 57. A oni koji za prijatelje uzimaju Allaha i Njegovog Poslanika, i one koji vjeruju u njega - ovo je Allahova skupina koja sigurno pobjeðuje. 4 Ovaj ajet osuðuje tumaèenje da osoba koja napusti vjeru treba da bude ka`njena smrtnom
kaznom. Ovdje se ka`e da ako neko napusti vjeru, Bog æe umjesto njega podariti jedan veliki narod koji æe voljeti vjernike i biti `estok prema nevjernicima.
184
SURA 5
AL-MA’IDA
58. O vjernici! Ne uzimajte za prijatelje one - kojima je prije vas data Knjiga, ni nevjernike - koji vašu vjeru uzimaju za ruganje i šalu. I bojte se Allaha ako ste vjernici;
59. a kad vi pozivate na namaz, uzimaju to za ruglo i šalu. To je zbog toga što su oni ljudi koji ne shvataju. 60. Ti reci: “O sljedbenici Knjige! Zar vi nas korite zato što mi vjerujemo u Allaha i u ono što je bilo objavljeno nama i u ono što je bilo objavljeno prije nas? Ili zbog toga što je veæina vas pokvarena?” 61. Ti reci: “Hoæete li da vas obavijestim o onome što je još gore kao nagrada kod Allaha? Koga je Allah prokleo i nad kim je Njegov gnjev i meðu njima On je neke uèinio majmunima i svinjama i oni obo`avaju šejtana. To su oni koji su na najgorem stepenu, i najdalje zalutali s Pravog puta. 62. A kad vam dolaze, oni ka`u: “Mi vjerujemo,” dok ulaze meðu vas s nevjerovanjem i izlaze s tim; a Allah najbolje zna šta oni kriju.
63. I ti vidiš mnoge od njih kako se nastoje utrkivati u grijehu i prekršaju i kako jedu haram imetak. Doista je zlo ono što oni rade. 185
D@UZ 6
SURA 5
AL-MA’IDA
64. Zašto ih pobo`ni ljudi i uèenjaci (imenovani za zaštitu Bo`ije rijeèi) ne odvrate od grijeha i od toga da jedu haram? Zaista je zlo ono što oni èine.
65. A Jevreji ka`u: “Allahova ruka je stisnuta.” Njihove ruke su te koje su stisnute i oni su prokleti zbog onog što ka`u. Ne, obje Njegove ruke su široko otvorene; On troši kako On hoæe. A ono što je tebi objavljeno od tvoga Gospodara sigurno æe u mnogima od njih poveæati pobunu i nevjerovanje. A Mi smo stavili meðu njih neprijateljstvo i mr`nju do Sudnjeg dana. Kad god oni potpale vatru za rat, Allah je ugasi. I oni trèe da prave nered na Zemlji, a Allah ne voli one koji prave nered.
66. A da narod Knjige vjeruje i da je bogobojazan, Mi bismo sigurno uklonili od njih njihova zla djela i Mi bismo ih sigurno uveli u D`ennet blagodati.
67. I da se dr`e (uèenja) Tevrata i Ind`ila i onoga što im je objavljeno od Gospodara njihovog, oni bi jeli (ono) iznad njih i (ono) ispod svojih stopa. Meðu njima je jedan d`emat, sredina; a mnogi meðu njima rade ono što je najgore.
186
D@UZ 6
SURA 5
AL-MA’IDA
68. O Poslanièe! Prenesi dobro ono što ti je objavljeno od tvoga Gospodara; a ako ti to ne uèiniš, onda nisi prenio Njegovu poruku. A Allah æe te zaštititi od ljudi. Sigurno, Allah ne upuæuje nevjernièki narod.
69. Reci: “O narode Knjige! Vi ne stojite ni na èemu dok se ne budete dr`ali Tevrata i Ind`ila i onog što vam je objavljeno od Gospodara vašeg.” A sigurno æe ono što je tebi objav-ljeno od tvog Gospodara u mnogima od njih poveæati pobunu i nevjero-vanje; zato se ne `alosti zbog nevjer-nièkog naroda. 70. Sigurno, oni koji su vjerovali, i Jevreji, i Sabiani, i kršæani – ko god vjeruje u Allaha i Sudnji dan i èini dobra djela, nad njim neæe biti straha i oni neæe tugovati.
71. Mi smo, sigurno, uzeli zavjet od sinova Israilovih, i Mi smo njima poslali mnoge poslanike. Ali kad god im je došao Poslanik sa onim što njihova srca nisu voljela, oni su jednu grupu odbili, a jednoj su se oštro suprotstavili. 72. A smatrali su da neæe biti nikakve smutnje, pa su postali slijepi i gluhi. Onda im se Allah obratio sa milošæu; zatim su mnogi od njih ponovo ostali slijepi i gluhi; a Allah je prozreo ono što su oni radili. 187
D@UZ 6
SURA 5
AL-MA’IDA
D@UZ 6
73. Doista ne vjeruju oni koji ka`u: “Allah je Mesih, sin Merjemin,” a Mesih je samo rekao: “O sinovi Israila, obo`avajte Allaha koji je moj Gospodar i vaš Gospodar.” Sigurno, ko god druge smatra Allahu ravnim, njemu je Allah zabranio D`ennet i Vatra æe biti njegovo utoèište. A za silnike neæe biti nikakvih pomagaèa. 74. Ne vjeruju, sigurno, oni koji ka`u: “Allah je jedan od troje.” Nema boga osim Jednog Boga. I ako oni ne odustanu od onoga što ka`u, bolna kazna æe sigurno zadesiti one od njih koji ne vjeruju.
75. Pa zašto se oni onda ne pokaju Allahu i ne tra`e Njegov oprost, a Allah najviše prašta, (i) milostiv je? 76. Mesih, sin Merjemin, bio je samo jedan poslanik. Svi poslanici prije njega su prošli. I njegova majka je bila èestita. Oboje su jeli hranu. Vidi kako Mi objašnjavamo znakove za njih, a onda vidi kud se oni okreæu.5 5
Ovaj ajet iznosi nekoliko argumenata protiv navodnog Isaovog bo`anstva: (a) Isa ni na koji naèin nije bio bolji od drugih Bo`ijih poslanika; (b) rodila ga je `ena; (c) kao i druga ljudska biæa, on je bio podlo`an prirodnim zakonima gladi i `eði i takoðer prirodnoj pojavi koja iza toga slijedi. Iz ovog ajeta je posve jasno da je Isa a.s. umro kao i svi ostali poslanici; rijeè ’khala’ koju smo ranije objasnili znaèi ’smrt’. Zatim je u ovom ajetu reèeno da su i on i njegova majka jeli hranu. Znaèi, sada oboje ne jedu hranu zato što su umrli. Ako je Isa a.s. otišao na nebo i napustio jelo, hazreti Merjema nije otišla na nebo; no, iz ovog ajeta proizlazi da je i ona napustila hranu. Jasno je da je to samo zbog smrti. U ovom ajetu je Bog stavio Isaa a.s. skupa s njegovom majkom. Njegova majka sada ne jede, jer je mrtva, i Isa a.s. isto ne jede, jer je i on umro kao i ona.
188
SURA 5
AL-MA’IDA
77. Ti reci: “Hoæete li vi obo`avati mimo Allaha ono što nema moæi da vam uèini ni štete ni dobra?” A Allah je Taj koji sve èuje i ima trajno znanje.
78. Ti reci: “O sljedbenici Knjige! Nemojte svoju vjeru velièati neistinom, niti slijediti `elje onih ljudi koji su otprije bili u zabludi i poveli mnoge u zabludu, i oni su zalutali s Pravog puta.”
79. Oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali bili su prokleti jezikom Davudovim, i jezikom Isaa, sina Merjeminog. To je bilo zato što nisu poslušali i prelazili su sve granice.
80. Oni nisu spreèavali zlo koje su èinili. Zaista je bilo zlo ono što su oni radili.
81. Ti æeš vidjeti mnoge od njih da uzimaju nevjernike za prijatelje. Sigurno je zlo ono što su njihove duše unaprijed poslale za njih; Allah je bio vrlo ljut na njih; i oni æe u kazni ostati zadugo. 82. A da su oni vjerovali u Allaha i Njegovog Poslanika, i u ono što je njemu objavljeno, oni njih (nevjernike) ne bi uzeli za prijatelje, ali su mnogi od njih neposlušni. 189
D@UZ 6
SURA 5
AL-MA’IDA
83. Ti æeš svakako naæi da su u neprijateljstvu prema vjernicima najgori Jevreji i mnogobošci. I ti æeš zaista naæi da su najbli`i u ljubavi prema vjernicima oni koji ka`u: “Mi smo kršæani.” To je zato što meðu njima ima onih koji se mole Bogu, i sveæenika, i zato što se oni ne ohole.
84. A kad slušaju ono što je objavljeno Poslaniku, ti vidiš da njihove oèi liju suze, zbog istine koju su spoznali. Oni ka`u: “Naš Gospodaru, mi vjerujemo, zato nas upiši meðu one koji svjedoèe.
85. Zašto da ne vjerujemo u Allaha i u istinu koja nam je došla, a nadamo se da æe nas naš Gospodar uvesti meðu dobre ljude?”
86. Zato im je Allah, kao nagradu za ono što su rekli, dao bašèe ni`e kojih rijeke teku. U njima æe oni zauvijek boraviti; a to je nagrada onih koji èine dobro. 87. A oni koji nisu vjerovali i odbili Naše znakove, to su oni koji su stanovnici D`ehennema. 88. O vjernici! Ne zabranjujte sebi èiste stvari koje vam je Allah dozvolio, i ne prekoraèujte granice. Zaista, Allah ne voli one koji prekoraèuju granice. 190
DŽUZ 7
SURA 5
AL-MA’IDA
89. I jedite halal i èisto od onog što je Allah za vas opskrbio. I bojte se Allaha u kojeg vjerujete. 90. Allah vas neæe kazniti za vaše zakletve koje su besmislene, ali æe vas kazniti za obeæanja koja ste dali sa zakletvom. Otkup za ovo je da nahranite deset siromaha prosjeènom hranom kakvom hranite svoje porodice, ili da ih odjenete ili da oslobodite roba. A ko ne bude mogao, neka posti tri dana. To je otkup vaših zakletvi kad ih obeæanjem potvrdite. I èuvajte svoje zakletve (koliko god je u vašoj moæi). Ovako vam Allah objašnjava Svoje znakove da budete zahvalni. 91. O vjernici! Opojna sredstva i kocka i kipovi i za sreæu bacanje strelica prljava su djela šejtanovog rada. Zato se potpuno èuvajte ovoga da biste uspjeli. 92. Šejtan jedino `eli da stvori neprijateljstvo i mr`nju meðu vama vinom i kockom, i da vas zaustavi od spominjanja Allaha i namaza. Hoæete li vi, onda, prestati?
93. I pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i èuvajte se (zla). A ako se okrenete, onda znajte da je na Našem Poslaniku samo jasno prenošenje poruke. 191
D@UZ 7
SURA 5
AL-MA’IDA
94. Onima koji vjeruju i èine dobra djela neæe biti grijeh za ono što jedu, ako se boje (Boga) i da vjeruju i èine dobra djela, (i) onda se boje (Boga) i vjeruju, (i) onda se (još) boje (Boga) i èine dobro. A Allah voli one koji èine dobro.
95. O vjernici! Allah æe vas sigurno iskušavati plijenom koji vaše ruke i vaša koplja mogu stiæi, tako da Allah zna one koji Ga se boje u tajnosti. Ko god, zato, prekrši poslije ovoga, za njega æe biti bolna kazna (odre-ðena).
96. O vjernici! Ne ubijajte ulov dok ste u ihramima. A ko god ga od vas namjerno ubije, njegova je kazna da dadne kurban koji stigne do Kabe i bude ravan `ivotinji koju je on ubio - kako bude odluèeno od dvojice pravednih ljudi izmeðu vas; ili da kao otkup nahrani siromahe, ili da posti jednak broj (dana) - da okusi poslje-dicu svog prekršaja. Allah je ono što je prošlo oprostio; ali ko god to ponovo èini, Allah æe uzeti odmazdu od njega. A Allah je moæan, Gospo-dar odmazde. 97. Dozvoljeno vam je da lovite i jedete plijen iz mora kao opskrbu za vas i za putnike; ali vam je zabranjeno loviti na Zemlji dokle god ste u ihramima. I bojte se Allaha kod koga æete biti okupljeni. 192
D@UZ 7
SURA 5
AL-MA’IDA
D@UZ 7
98. Allah je Kabu uèinio Svetom kuæom za odr`avanje ljudi (vjerski i ekonomski), isto tako kao i sveti mjesec i kurbane i one (kurbane) sa ogrlicama. Ovo je da znate da Allah dobro zna šta je na nebesima i šta je na Zemlji, i da Allah ima dovoljno znanje za svaku stvar. 99. Znajte da je Allah oštar u ka`njavanju i da Allah najviše prašta (i) milostiv je. 100. Na Poslaniku je jedino da dobro prenese poruku. A Allah zna šta vi otkrivate, a šta sakrivate. 101. Ti reci: “Neèisto i èisto nije jednako,” mada ti se mnoštvo neèistog mo`da sviða. Zato se bojte Allaha, o ljudi od razuma, da biste uspjeli.
102. O vjernici! Ne pitajte o stvarima koje bi vam, ako bi vam bile otkrivene, izazvale teškoæu; mada æe vam one biti objašnjene, ako pitate o njima dok se Kur’an objavljuje. Allah ih je ispustio. A Allah najviše prašta (i) obziran je.6 6
Ima dosta stvari za koje Bog nije dao zabranu u sitnim detaljima i ovo je milost za ljude. Takoðer je istaknuto da ljudi treba da razmisle svojom glavom i da prema postojeæem stanju odluèe svojim umom. No, neki ljudi imaju naviku da u vrijeme objave postavljaju neka pitanja. Bilo je va`no da im se dadne odgovor, inaèe bi oni mislili da im, ako imaju neko pitanje u srcu, objava ne mo`e odgovoriti. U slijedeæem ajetu je reèeno o jednom narodu iz prošlosti, koji je u vrijeme objave postavljao pitanja o sitnim detaljima i tra`io zakon o njima. Tako su stvorili teškoæe za sebe i završili kršeæi Bo`ije naredbe. Osim toga, ovo ogranièava èovjekovu promišljenost i sputava njegovo rasuðivanje.
193
SURA 5
AL-MA’IDA
D@UZ 7
103. I narod prije vas pitao je o ovome, a onda su postali nevjernici.
104. Allah nije odredio nikakvu ’Bahira’7 ni ’Sa’iba’8 ni ’Vasila’9 ni ’Ham’10; nego oni koji ne vjeruju izmišljaju la` protiv Allaha, i veæina njih ne shvata.
105. I kad im se ka`e: “Doðite onom što je Allah objavio, i doðite Poslaniku,” oni ka`u: “Za nas je dovoljno ono na èemu smo zatekli svoje oèeve.” Zar i ako njihovi oèevi nisu imali nikakvog znanja i nikakve upute. 7
Bahira je ime dato od paganskih Arapa kamili koja je dala sedam mladih i onda bila puštena da se slobodno hrani nakon što njeno uho bude razrezano. Ona je bila posveæena nekom bogu i njeno mlijeko nije bilo korišteno, niti njena leða.
8
Saibah je kamila puštena da slobodno pije i pase nakon što dadne pet mladih.
9
Vasila je kamila (ili ovca ili koza) puštena slobodna u ime boga nakon što dadne sedam ‘enskih mladunèadi uzastopno. Ako kod šestog okota iznese par mladunèadi, muško i ‘ensko, oni su isto tako bili pušteni. 10
Hamin je kamila koja je dala sedam mladih. Ona je bila puštena slobodna i nije bila korištena za jahanje ili nošenje tereta. Ona je bila slobodna da pije i napasa se. Nakon što je izneseno da su male stvari i detalji ostavljeni èovjeku da pravi zakone kako on misli da je prikladno, ovaj ajet prikladno skreæe pa‘nju na èinjenicu da ovakva sloboda i rasuðivanje nisu dozvoljeni u temeljnim pravilima, zato što je u temeljnim pravilima neophodna jednodušnost i razlika mišljenja se mo‘e dokazati neizmjerno štetnim. Ajet daje jedno objašnjenje da poka‘e da èovjekovom intelektu ne mo‘e biti povjereno pravljenje zakona na temeljnim stvarima. Arapi su obièavali da puste slobodnim ‘ivotinje spomenute u ajetu u èast svojih idola. Pored toga što je zasnovana na nevjerovanju i predrasudi, ova praksa je takoðer bila veoma nerazumna. @ivotinje ovako puštene na slobodu pravile su veliki nered gdje god bi otišle. Èasni Kur’an upuæuje na ovu lošu praksu kao primjer od èovjeka napravljenih zakona i upozorava kršæane koji stavljaju pod pitanje mudrost objavljenog zakona da uzmu pouku iz moralno poni‘avajuæih praksi kojima su pagani Arapi pribjegavali zato što nisu imali objavljenog zakona da ih uputi.
194
SURA 5
AL-MA’IDA
106. O vjernici! Odgovorni ste za svoje duše. Onaj ko je zalutao ne mo`e vas oštetiti kad ste ispravno upuæeni. Allahu æete se svi vi vratiti; onda æe vas On obavijestiti o onome što ste radili.
107. O vjernici! Kad smrt doðe jednom od vas, neka vam u vrijeme oporuke posvjedoèi dvoje pravednih izmeðu vas; ako putujete zemljom i nevolja smrti vas zadesi, uzmite dvoje drugih koji nisu od vas. Vi æete ih oboje zadr`ati poslije namaza (radi svjedoèenja); ako imate neku sumnju, njih oboje æe se zakleti Allahom: “Mi neæemo uzeti nikakvu cijenu u zamjenu za ovo (svjedoèenje), pa makar to bio (naš) bliski, niti æemo skrivati svjedoèenje odreðeno od Allaha; sigurno bi, u tom sluèaju, bili meðu grješnicima.” 108. A ako se sazna da su oni poèinili grijeh, onda neka na njihovo mjesto stane drugo dvoje od onih èije su pravo oni oštetili. Zatim neka se zakunu Allahom: “Naše svjedoèenje je istinitije od svjedoèenja prethodne dvojice i mi nismo prekršili (pravdu); inaèe bismo mi tada bili silnici.”
109. Ovaj (naèin) je bolji da bi (prvi svjedoci) govorili istinu i da se ne boje da æe poslije zakletve (drugih) njihova zakletva biti odbijena. I bojte se Allaha i pa`ljivo slušajte. A Allah ne upuæuje neposlušan narod. 195
D@UZ 7
SURA 5
AL-MA’IDA
110. Onog dana kad Allah okupi sve poslanike i upita: “Šta vam je odgovoreno?”, oni æe reæi: “Mi nemamo stvarnog znanja, zaista si Ti najbolji Znalac svega skrivenog.” 111. Kad Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se Moje blagodati prema tebi i prema tvojoj majci; kad sam te Ja ojaèao Ruhul Kudusom, pa si govorio ljudima i dok si bio u kolijevci i u starim godinama; i kad sam te Ja nauèio Knjizi i mudrosti, i Tevratu i Ind`ilu; i kad si ti, s Mojom dozvolom, napravio od blata nešto poput ptice; onda si, po Mom odobrenju, udahnuo u to i to su postale ptice; i ti si, Mojom odredbom, lijeèio od roðenja slijepe i gubave; i kad si, po Mojoj naredbi, izvodio mrtve; i sjeti se kad sam Ja zadr`ao sinove Israilove od tebe, kad si im došao sa jasnim znakovima; i kad su oni izmeðu njih koji nisu vjerovali rekli: ’Ovo nije ništa do oèita obmana.’ ” 112. I kad sam Ja objavio uèenicima da vjeruju u Mene i Mog Poslanika, oni su rekli: “Mi vjerujemo, i Ti budi svjedok da smo se mi pokorili.”
113. Kad su uèenici rekli: “O Isa, sine Merjemin, da li je moguæe za Gospodara tvoga da nam s neba spusti (blagostanje) trpeze?” On je rekao: “Bojte se Allaha ako ste vjernici.”
196
D@UZ 7
SURA 5
AL-MA’IDA
D@UZ 7
114. Oni su rekli: “Mi `elimo da od toga jedemo, i da naša srca budu mirna, i da znamo da si nam ti govorio istinu, i da budemo svjedoci tome.”
115. Rekao je Isa, sin Merjemin: “O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba (blagostanje) trpezu, da to bude blagdan za nas - za prve od nas i za zadnje od nas, i veliki znak od Tebe; i opskrbi nas, jer Ti si najbolji hranitelj.”
116. Allah je rekao: “Ja æu vam to, sigurno, spustiti; a ko god od vas ne bude zahvalan poslije toga – Ja æu ga sigurno kazniti takvom kaznom kakvom neæu kazniti nikoga drugog od svjetova.” 117. I (sjeti se) kad æe Allah reæi: “O Isa, sine Merjemin, jesi li ti rekao ljudima: ’Uzmite mene i moju majku za dva boga pored Allaha?’ ” On æe odgovoriti: “Ti si èist. Ja nisam mogao reæi takvu stvar za koju nisam imao pravo. Da sam ja to rekao, Ti bi sigurno znao. Ti znaš šta je u mom srcu, a ja ne znam šta je kod Tebe. Samo Ti sigurno znaš sve nevidljive stvari.11 11
U ovom ajetu je reèeno da æe hazreti Isa a.s. reæi na Sudnjem danu da on nije ljudima dao uèenje da obo`avaju njega i njegovu majku pored Allaha. U Novom zavjetu nema nijednog ajeta gdje je Isa rekao: “Obo‘avajte mene i moju majku pored Boga.” Èak i kad je šejtan iskušavao Isaa a.s. i rekao mu da on njemu pada na sed`du, Isa je tra`io od šejtana da ne èini njemu sed`du.
197
SURA 5
AL-MA’IDA
D@UZ 7
118. Ja im nisam rekao ništa osim onog što si mi Ti naredio: ’Obo`avajte Allaha, Gospodara moga i Gospodara vašeg.’ I ja sam bio svjedok nad njima dok sam bio meðu njima, a kad si me Ti usmrtio, samo si im Ti promatraè bio; i Ti si svjedok nad svim stvarima.12 119. Ako ih Ti kazniš, oni su robovi Tvoji; a ako im oprostiš, Ti si zaista Moæni, Mudri.” 120. Allah je rekao: “Ovo je dan kad æe iskrenim njihova iskrenost biti od koristi. Za njih su D`enneti ni`e kojih rijeke teku; u njima æe oni zauvijek boraviti. Allah je zadovoljan njima, i oni su zadovoljni Njime; ovo je velika pobjeda.”
121. Allahu pripada kraljevstvo nebesa i Zemlje i šta god je u njima; On je uvijek kadar nad svakom stvari èiniti šta On hoæe. 12
Dokle god je Isa bio `iv, on je pa`ljivo stra`ario nad svojim sljedbenicima i pazio da ne skrenu s Pravog puta, ali nije znao kako su oni postupali i kojih su se la`nih naèela dr`ali poslije njegove smrti. Sada, pošto su njegovi sljedbenici skrenuli s Pravog puta, oèito slijedi da je Isa mrtav, jer je on, kao što ajet istièe, poslije svoje smrti bio obo`avan kao bog. Slièno tome, èinjenica da ovaj ajet govori o Isau kako izra`ava neznanje o tome da su njegovi sljedbenici uzeli njega i njegovu majku za dva boga nakon što ih je on napustio, dokazuje da on neæe doæi natrag na ovaj svijet. Jer, ako je on trebao doæi natrag i vidjeti svojim oèima da su njegovi sljedbenici postali izopaèeni i da su ga proglasili bogom, on se ne bi mogao pozivati na to da nije znao da su ga oni obo`avali. Ako bi on tako uèinio, njegovo opravdavanje svog neznanja znaèilo bi pravu la`. Ovaj ajet zato jasno dokazuje da je Isa mrtav i da se nikada neæe vratiti na ovaj svijet. Nadalje, dobro je poznat govor Èasnog Poslanika da æe on, takoðer, kad vidi da su neki od njegovih sljedbenika voðeni ka D`ehennemu, upotrijebiti iste rijeèi na Sudnji (Kijametski) dani, koje su ovdje stavljene u usta Isaa. Ovo daje dalju potporu èinjenici da je Isa mrtav, kao i Èasni Poslanik.
198
