Untitled

15 downloads 148 Views 289KB Size Report
Rečnik koji je pred Vama namenjen je pre svega govornicima srpskog i nemačkog ... ciji reč je o prvom srpsko-nemačkom rečniku u kojem se opisuje valentnost ...
Miloje Djordjević • Ulrich Engel

SRPSKO-NEMAČKI REČNIK VALENTNOSTI GLAGOLA WÖRTERBUCH ZUR VERBVALENZ SERBISCH-DEUTSCH

SAGNERS SLAVISTISCHE SAMMLUNG

herausgegeben von PETER REHDER

Band 34



2013 VERLAG OTTO SAGNER München – Berlin – Washington, D.C.

Miloje Djordjević • Ulrich Engel

SRPSKO-NEMAČKI REČNIK VALENTNOSTI GLAGOLA WÖRTERBUCH ZUR VERBVALENZ SERBISCH-DEUTSCH 

      

             

2013 VERLAG OTTO SAGNER München – Berlin – Washington, D.C.

   Gedruckt mit freundlicher Unterstützung der Alexander von Humboldt-Stiftung und der Alois-Schmaus-Stiftung an der Universität München 

     

Bibliografische Information der Deutschen Nationalbibliothek Die Deutsche Nationalbibliothek verzeichnet diese Publikation in der Deutschen Nationalbibliografie; detaillierte bibliografische Daten sind im Internet über http://dnb.d-nb.de abrufbar





 Vignette Design: Patrick Engel

  



 

ISBN 978-3-86688-322-2 ; ISBN (e-Book) 978-3-86688-323-9 © 2013 bei Kubon & Sagner GmbH Heßstr. 39/41 Friedrichstr. 200 80798 München 10117 Berlin Telefon +49(0)8954218–107 Telefax +49(0)8954218–216 [email protected]

«Verlag Otto Sagner» ist ein Imprint der Kubon & Sagner GmbH Druck und Bindung: Strauss GmbH, D-69509 Mörlenbach Gedruckt auf alterungsbeständigem Papier

Sadržaj/Inhalt Predgovor

7

Vorwort

8

Uvod

9-19

Einleitung

21-30

Skraćenice/Abkürzungen

31-32

Literatura/Literatur

33-34

Popis glagola A–Ž/Verzeichnis der Verben A–Ž Registar nemačkih glagola i njihovih ekvivalenata u srpskom jeziku Register deutscher Verben und ihrer Entsprechungen im Serbischen

35-762 763-780

6

7 PREDGOVOR ... kucajte i otvoriće vam se. (Luka 11,9) Rečnik koji je pred Vama namenjen je pre svega govornicima srpskog i nemačkog jezika koji jedan od ova dva jezika uče ili predaju kao maternji ili strani. Pošto Rečnik sadrži brojne informacije o strukturi rečenice i kombinatorici glagola i njegovih satelita, koristan je i kao pomoćno sredstvo pri sastavljanju udžebnika i priručnika srpskog ili nemačkog jezika za rad u školama svih profila, na univerzitetu, seminarima i kursevima jezika. Njime se mogu koristiti i prevodioci te svi oni koji sebi na bilo koji način žele olakšati komunikaciju na stranom jeziku. Težište je na deskriptivnom i produkcionom a ne na normativnom karakteru svih informacija, iako su svi primeri u skladu sa standardnim normama oba jezika. Po svojoj koncepciji reč je o prvom srpsko-nemačkom rečniku u kojem se opisuje valentnost najfrekventnijih glagola srpskog jezika u kontrastu sa nemačkim ekvivalentima. U tom smislu Rečnik zasigurno predstavlja novinu u tradicionalnoj serbokroatistici. Opis, objašnjenja i svi primeri u Rečniku su doduše pisani ekavski, ali se njime mogu bez ikakvih teškoća i s malo dobre volje služiti i svi govornici onih jezičkih idioma koje smo do 1992. godine nazivali opšteprihvatljivim terminom srpskohrvatski, odnosno hrvatskosrpski. Ovo tim više što regionalne fonetske, morfološke i leksičke specifičnosti nisu prepreka za normalnu komunikaciju, jer je valentnost glagola kod svih govornika ista bez obzira na to da li oni žive u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj ili Srbiji i kako oni svoj jezik nazivaju. Učenje kao i podučavanje stranog jezika je mukotrpan i zahtevan posao. Ta delatnost je još teža ako se to čini u sredini gde se dotični jezik ne govori kao maternji nego kao strani. Da bi se na tom polju postigao uspeh, potrebno je posedovati marljivost, motivaciju, istrajnost, talenat, ali pre svega dobrog i obrazovanog nastavnika čija je uloga u tom procesu nezamenjiva. Pri tome se ne sme zanemariti ni dobro poznavanje maternjeg jezika koji umnogome omogućava lakše ovladavanje stranim jezikom kao što je često i temeljno poznavanje stranog jezika dobra podloga za širenje opštelingvističkih vidika i bolje razumevanje pojava u maternjem jeziku. Međutim, poznavanje maternjeg i stranog jezika nije samo sposobnost da se razume i interpretira pročitani tekst nego i mnogo više od toga. Korisnik jezika mora da ovlada mehanizmima za pravilnu „produkciju“ jezičkih struktura, što je svakako daleko teže postići od pukog razumevanja pročitanog ili akustički percipiranog teksta. On mora biti u stanju da na osnovu određenih pravila samostalno stvara nove sintaksičke i komunikativne strukture na jeziku kojim se koristi. Pošto 'bez alata nema zanata', neophodna su odgovarajuća nastavna sredstva, prikladni udžbenici, priručnici te brojna didaktička i tehnička pomagala. Većina dosadašnjih srpskih pa i nemačkih rečnika, jednojezičnih i dvojezičnih, sadrži uglavnom osnovne gramatičke podatke i primere za ilustraciju varijante značenja. Njima obično nedostaju uputstva u kakvom okruženju se dotični leksem upotrebljava, čime se može povezati a čime ne, kako se on u širem komunikativnom procesu povezuje i kombinuje s drugim rečima i delovima rečenice.

8 VORWORT ... klopfet an, so wird euch aufgetan. (Lukas 11, 9) Das vorliegende Wörterbuch wendet sich vor allem an Lehrkräfte und Dozenten der serbischen bzw. der deutschen Sprache sowie an Lernende, die über einige Vorkenntnisse in Serbisch bzw. Deutsch verfügen und ein Nachschlagewerk beim Fremdsprachenlernen brauchen. Da das Wörterbuch zahlreiche Informationen zur Satzstruktur bzw. zur Kombinatorik der serbischen bzw. deutschen Verben bietet, kann es auch von Übersetzern sowie von Lehrbuchautoren als praktisches Hilfsmittel bei der Erstellung von Lehrwerken für den Serbisch- bzw. den Deutschunterricht an Schulen und Universitäten verwendet werden. Obwohl alle Beispiele in diesem Wörterbuch nach den geltenden standardsprachlichen Normen gewählt wurden, soll es kein normatives, sondern in erster Linie ein deskriptives und zur Sprachproduktion geeignetes Werk sein. Es handelt sich um das erste serbisch-deutsche Wörterbuch, in dem die Valenz der häufigsten Verben der serbischen Standardsprache beschrieben und mit den deutschen Entsprechungen verglichen wurde. Seiner Konzeption nach stellt das Wörterbuch sicherlich ein Novum in der traditionellen Serbokroatistik dar. Beschreibungen, Erklärungen und alle zur Illustration aufgeführten Beispiele wurden zwar ekavisch verfasst, das Wörterbuch kann jedoch mit ein bisschen gutem Willen ohne große Schwierigkeiten auch von Sprechern bzw. Deutschlernenden jener Idiome benutzt werden, für die vor 1992 die allgemein akzeptierte Bezeichnung Serbokroatisch verwendet wurde. Dies umso mehr, als die Verbvalenz bei allen Sprechern identisch ist, ohne Rücksicht darauf, ob sie in Serbien, Bosnien-Herzegowina, Kroatien oder Montenegro leben und wie sie ihre Sprache nennen. Das Lernen einer Fremdsprache ist eine mühsame und anspruchsvolle Arbeit. Um auf diesem Gebiet Erfolge zu erzielen, braucht man unter anderem viel Fleiß und Ausdauer, Motivation, Talent, vor allem aber einen guten und geschulten Lehrer, der in diesem Prozess unentbehrlich ist. Eine wichtige Voraussetzung sind auch gute muttersprachliche Kenntnisse, die dem Lerner ermöglichen, eine Fremdsprache besser und leichter zu erwerben. Genauso kann die Kenntnis einer Fremdsprache sehr nutzbringend sein, um manche Erscheinungen in der Muttersprache besser zu verstehen und den allgemeinlinguistischen Horizont zu erweitern. Das Beherrschen der Mutter- und der Fremdsprache besteht nicht nur darin, den gelesenen oder gehörten Text zu verstehen und ihn richtig zu interpretieren. Der Sprachbenutzer muss auch die Mechanismen kennen, die es ihm ermöglichen, sprachliche Strukturen korrekt zu produzieren. Er muss also imstande sein, nach bestimmten Regeln neue syntaktische und kommunikative Strukturen in der verwendeten Sprache zu erzeugen. Dies ist natürlich viel schwieriger, als den gelesenen oder akustisch wahrgenommenen Text bloß zu verstehen. Da kein Handwerk ohne das richtige Werkzeug möglich ist, sind dafür entsprechende Lehrwerke sowie methodisch-didaktische und technische Hilfsmittel notwendig. Die meisten serbischen und deutschen Wörterbücher, die bisher als einsprachige oder zweisprachige Werke publiziert wurden, enthalten vorwiegend grammatische Angaben und einige die Bedeutungsvariante illustrierende Beispiele. Ihnen fehlen gewöhnlich wichtige Informationen darüber, in wie gearteter syntaktischer und semantischer Umgebung das betreffende Lexem gebraucht wird, oder anders gesagt: mit welchen Elementen es verbunden werden darf und mit welchen eben nicht.

9 UVOD Gramatičke osnove Rečnika Autori ovog Rečnika su nastojali da na osnovu moderne lingvističke teorije bar donekle otklone gore navedene nedostatke dvojezičnih rečnika, pre svega srpskog a donekle i nemačkog jezika. Odluka da se obrade upravo glagoli nije slučajna. Autori polaze od činjenice da je glagol stožer rečenice koji s dopunama konstituiše rečenični kostur kao minimalnu rečeničnu strukturu (Satzmuster). Ako se ova proširuje tzv. fakultativnim dopunama, ona prelazi u tzv. rečenični plan (Satzbauplan). Glagol određuje broj, oblik i vrstu dopuna koje su neophodne da rečenica bude gramatički korektna. On to čini na osnovu svoje osobine koja je poslednjih pedesetak godina u lingvističkoj literaturi poznata pod nazivom valentnost. Ovim, iz oblasti hemije preuzetim pojmom, koji je u lingvistiku preneo francuski lingvista Lucien Tesnière, je u novije vreme zamenjen nešto manje precizni termin rekcija. Oba termina se vezuju za tzv. gramatiku zavisnosti (Dependenzgrammatik), koja je u germanističkoj lingvistici postala nezaobilazni gramatički model za opisivanje kombinatorike jezičkih elemenata i njihovo poređenje s elementima drugih jezika, u nastavi nemačkog kao stranog posebno. Može se slobodno reći da konstituisanje predmeta „nemački kao strani jezik“ („DaF“) na nemačkim univerzitetima ide paralelno s razvojem teorije valentnosti, koja se u radovima na srpskohrvatskom jezičkom području počela primenjivati 70-ih godina 20. veka. Taj gramatički model je konsekventno primenjen i pri realizaciji nemačko-jugoslovenskog projekta „Kontrastivna gramatika nemačkog i srpskohrvatskog jezika“ (U. Engel/P. Mrazović et al. 1986). Ovo delo koje je u međuvremenu već davno rasprodato štampaće se kao drugo prerađeno izdanje (Engel/Srdić/Alanović 2012). O valentnosti glagola u Rečniku Praktična primena jezika se odvija prevashodno upotrebom rečenica unutar koje glagol kao najvažniji njen deo određuje dopune, koje su neophodni elementi za gramatičnost rečenice, to znači od njega zavisi koje se dopune osim glagola moraju ili mogu upotrebiti u datoj rečenici da bi ona bila gramatična. To se postiže na osnovu valentnosti glagola a kako to funkcioniše pokazuje činjenica da je rečenica Petar treba pomoć. = Peter braucht Hilfe. ispravna, što se ne može reći za izraz *Petar treba. = *Peter braucht. U prvoj rečenici uz glagol trebati/brauchen se javlja obavezna dopuna/obligatorische Ergänzung (pomoć/Hilfe), koja se u navedenoj rečenici ne da izostaviti. Osim toga postoji i kategorija fakulativne dopune (fakultative Ergänzung), koja se doduše može izostaviti ali ne i proizvoljno dodavati. Tako bi na primer dativna dopuna u rečenici *Petar treba ujaku pomoć. = *Peter braucht dem Onkel Hilfe. navedenu rečenicu učinila nekorektnom, za razliku od rečenice Petar pomaže ujaku. = Peter hilft dem Onkel., gde je dativna dopuna obavezna. Pored dopuna (obaveznih i fakultativnih) rečenica sadrži i dodatke/Angaben. Ako se minimalna rečenična struktura proširuje nekim dodatkom ili se taj dodatak (u dole navedenim primerima masno odštampan unutar uglaste zagrade) izostavlja iz već gramatički ispravne rečenice, značenje rečenice se doduše donekle menja ali rečenica ostaje i dalje gramatički ispravna: Petar [već opet] treba pomoć. = Peter braucht [schon wieder] Hilfe. Petar treba pomoć. = Peter braucht Hilfe. Petra [većinom] pomaže sama sebi.= Petra hilft sich [meistens] selbst. Petra pomaže sama sebi. = Petra hilft sich selbst.

10 O kontrastivnom prikazu U Rečniku je detaljno opisano i kontrastivno prikazano oko 800 glagola srpskog jezika i oko 900 nemačkih glagola, pri čemu treba reći da su glagoli s povratnom/refleksivnom zamenicom se/sich obrađeni pod istom odrednicom nepovratne glagolske forme, čak i onda kada imaju različito značenje, tako da je ukupan broj kontrastiranih glagola znatno veći nego što to pokazuju navedeni brojevi. Pošto većina glagola srpskog jezika ima više različitih značenjskih varijanata a shodno tome i različitu valenciju, odnosno različit rečenični plan, broj srpskih značenjskih varijanata prelazi 1900, što govori o velikim mogućnostima diferencirane upotrebe pojedinih glagola u našem jeziku. Ništa manji nije ni broj nemačkih varijanata. Glagoli srpskog jezika su izabrani prema njihovoj frekventnosti u standardnom srpskom jeziku a kao glavni izvori poslužili su Rečnik srpskog jezika (2007) Matice srpske, Osnovni rečnik nemačko-srpski, srpsko-nemački (2006), izrađen pod rukovodstvom Jovana Đukanovića, M. Djordjević/U. Engel (2009): Wörterbuch zur Verbvalenz Deutsch–Bosnisch/Kroatisch/ Serbisch, München. Nemački glagoli su zapravo prevodni ekvivalenti upotrebljenih glagola u srpskim primerima, većina njih se nalazi na reprezentativnoj listi Certifikata za nemački jezik kao strani, koji se kao zvanični dokument Goethe-Instituta primenjuje u nastavi nemačkog jezika širom sveta. Jedan deo manje frekventnih glagola uvršten je u Rečnik, jer su se njihova značenja pa shodno tome i njihova valentnost autorima Rečnika učinila pogodna da se na prikladan način ilustruje kontrastivni postupak. Iskustvo govori da je autorska procena u leksikografskom poslu gotovo neizbežna. Autori su nastojali da opišu najvažnije varijante značenja leksema, razume se i onda kada homonimični oblici imaju različito značenje i različit rečenični plan kao što je to slučaj u primerima s glagolima a) stajati (sub) = stehen (sub): Tramvaj stoji. = Die Straßenbahn steht. b) stajati (sub dat mod) = stehen (sub dat mod): Duga haljina joj stoji izuzetno dobro. = Das lange Kleid steht ihr ausnehmend gut. c) stajati (sub ak exp) = kosten (sub ak exp): To me je stajalo dosta truda. = Das hat mich viel Mühe gekostet. Kontrastiranje srpskog jezika s nemačkim se odvija na osnovu teoretskih postavki, koje je za nemački jezik razradio U. Engel i objavio u brojnim radovima (od 1976 pa nadalje, vidi popis literature u prilogu). Polazeći od Engelovih postavki, M. Djordjević (2002) je razvio model za kontrastivni opis glagola u srpskom jeziku, koji je praktično primenjen pri izradi leksikona valentnosti nemačkih i b/h/s glagola (upor. Djordjević, M./Engel, U. 2009). Po uzoru na postupak u gore navedenom rečniku i ovde se uz svaku odrednicu nalaze podaci o njenim sintaksičkim i semantičkim osobinama, koje se ilustruju adekvatnim primerima u vidu rečenica na srpskom jeziku sa nemačkim ekvivalentima, takođe detaljno opisanim po istom modelu. Upotrebljeni ekvivalenti često pokrivaju samo jedan deo širokog spektra značenja nemačkih glagola. Zbog toga se kod kontrastiranih glagolskih varijanata može govoriti samo o ekvivalentima za datu varijantu, a nikako o potpunom opisu svih značenjskih varijanata u oba jezika. Težište je na opisu glagola u srpskom jeziku. Struktura obrade odrednica GLAGOL Glagol se navodi u obliku infinitiva u oba jezika, štampan velikim masnim slovima s tim što se za glagole u srpskom jeziku navode oba glagolska vida, svršeni i nesvršeni, ako oni posto-

11 je, recimo odrediti/određivati, izručiti/izručivati. Ako se neki glagol u određenom značenju upotrebljava samo kao nesvršeni, onda je to posebno označeno, upor. glagol predavati u značenju 'držati predavanja na nekoj obrazovnoj instituciji' (nem. lehren, unterrichten). Uz odrednicu su navedeni i dubleti glagola stranog porekla sa stranim sufiksom na -irati: diskutirati, fotografirati, reagirati, pored češćih diskutovati, fotografisati, reagovati i sl. Ako odrednica pored ekavskog ima i ijekavski oblik, data su oba oblika. Međutim svi primeri u vidu rečenica imaju ekavske oblike jer se njima kao svojim maternjim jezičkim idiomom služi autor M. Djordjević. OSNOVNI OBLICI Uz infinitiv u srpskom se navodi oblik za 1. lice prezenta (vrlo retko za 3. lice prezenta), jer se kao što je poznato većina glagolskih oblika za tempus, modus, genus tvori od infinitivne ili prezentske osnove. Kod nemačkih glagola u osnovne oblike spadaju oblici za 3. lice prezenta, 3. lice preterita, particip perfekta sa naznakom pomoćnog glagola za tvorbu perfekta/pluskvamperfekta. ZNAČENJE Ovde se u jednodelnim znacima navoda nalaze definicije tzv. inherentnog značenja. Te u pravilu kratke i jezgrovite formulacije su date na osnovu 'jezičke istine', a ne prema stanju u objektivnoj stvarnosti. One imaju za cilj da korisniku omoguće da lakše razume značenja svake varijante posebno kao i njihovu valentnost. Za preciznije definisanje značenja nemačkih glagola U. Engel je sastavio poseban deskriptivni vokabular (Beschreibungsvokabular), koji sadrži frekventne i opštepoznate lekseme. Za srpski jezik su upotrebljene uglavnom opisne i sinonimske, ređe pak kombinovane definicije. GRAĐENJE REČI Pošto se glagolski oblici često koriste kao baza za izvođenje novih reči, autori su smatrali korisnim da se ilustrativnim primerima ukaže na najproduktivnije tvorbene modele od opisanog glagola ili njegove varijante. Reč je pre svega o glagolima, imenicama, pridevima, retko prilozima, čiji su tvorbeni modeli veoma različiti (složenice, izvedenice, te tvorevine pomoću prefiksa, sufiksa, infiksa). Treba međutim naglasiti da ovde nije reč o prevodnim ekvivalentima, nego o reprezentativnim modelima tvorbe u svakom jeziku posebno, tako da navođenje svih primera nije bilo ni moguće a ni svrsishodno. REČENIČNI PLAN Rečenični plan se određuje na osnovu valentnosti glagola a obuhvata obavezne i fakultativne dopune. Pri tom treba reći da se ove poslednje stavljaju u okrugle zagrade a da se tzv. slobodni dativ izostavlja, jer je on u principu uvek fakultativan. Vrsta, broj i oblici dopuna su, uz izvesne izmene, tokom godina već opisivani u dosadašnjim radovima ovih autora, upor. U. Engel (1988, 2004), Engel/Mrazović (1986) i M. Djordjević (2002, 2009), pa ćemo se ovde držati najnovije klasifikacije glagolskih dopuna koja je prikazana u Engel (2009). Detaljan prikaz svih vrsta dopuna je dat u tabeli 1. Tabela 1: Vrste dopuna/Ergänzungsklassen

Primeri/Beispiele

sub

Petar je umoran./Peter ist müde. Voz staje./Der Zug hält.

subjekt/Subjekt

12 Hoće li ona doći nije mi poznato./Ob sie kommt, ist mir nicht bekannt. ak

akuzativna dopuna/ dopuna u akuzativu/ Akkusativergänzung

Dajte mi šolju./Geben Sie mir die Tasse. Ova cesta ugrožava šumu./Diese Straße bedroht den Wald.

gen

genitivna dopuna/ dopuna u genitivu Genitivergänzung

dat

dativna dopuna/ dopuna u dativu/ Dativergänzung

On se seća svojih roditelja./Er gedenkt/erinnert sich seiner Eltern. Ona ga je rešila/oslobodila svih briga./Sie hat ihn aller Sorgen enthoben. Ana je posetiocu pokazala veliku dvoranu./Anna zeigte dem Besucher den großen Saal. Njima neću ništa reći./Denen sage ich gar nichts.

instr

instrumentalna dopuna/ dopuna u instrumentalu/ Instrumentalergänzung (samo u srpskom/nur im Serbischen)

On se bavi trgovinom./Er beschäftigt sich mit Handel. (prevodni ekv.) Ona se ovim sportom bavi samo iz hobija./Sie betreibt diesen Sport nur als Hobby. (prevodni ekv.)

prp

prepozitivna dopuna/ Präpositivergänzung

S njim više ne računam./Mit ihm rechne ich nicht mehr. O tom pismu nismo razmišljali./Über diesen Brief haben wir nicht nachgedacht.

sit

situativna dopuna/ Situativergänzung

On stanuje u Sarajevu./Er wohnt in Sarajevo. Flaša je na stolu./Die Flasche steht auf dem Tisch.

dir

direktivna dopuna/ Direktivergänzung

Ti studenti odlaze u Berlin./Diese Studenten fahren nach Berlin. Autobus dolazi iz Jagodine./Der Bus kommt aus Jagodina.

exp

ekspanzivna dopuna/ Expansivergänzung

Violeta je oslabila dva kila./Violeta hat zwei Kilo abgenommen. Za taj bicikl je Slavko platio 100 evra./Für dieses Fahrrad hat Slavko 100 Euro bezahlt. Sednica traje dva sata. /Die Sitzung dauert zwei Stunden.

mod

modifikativna dopuna/ Modifikativergänzung

On se loše ponašao./Er hat sich schlecht benommen. Mara to radi dobrovoljno./Mara tut es freiwillig.

pred

predikativna dopuna/ Prädikativergänzung

Tanja je studentkinja filozofije./Tanja ist Studentin der Philosophie. Ona se zove Elizabeta./Sie heißt Elisabeth. On je škrt/vredan./Er ist geizig/fleißig.

vrb

verbativna dopuna/ Verbativergänzung

Morao sam ostati/da ostanem kod kuće. /Ich musste zu Hause bleiben. Ma pusti decu da se igraju./Lass die Kinder doch spielen. On se ne da prevariti./Er lässt sich nicht täuschen. Pitao me je je li to sve./Er fragte mich, ob das alles sei.

13 Napomena: Ako se neki glagol povezuje s modalnim glagolom, subjekat se odabira/selegira prema glavnom/punoznačnom glagolu, pa bi ga trebalo notirati samo kod ovog. Međutim, pošto kongruencija lica i broja postoji samo između modalnog glagola i subjekta, ovaj se označava uz modalni glagol simbolom sublb (subjekt, lice, broj), = nem.: subpn (SubjektPerson-Numerus). Gore navedena lista dopuna s ilustrativnim primerima pokazuje da se u nemačkom mogu razlikovati 11 a u srpskom 12 dopuna, jer srpski jezik ima i instrumental kao posebni morfološki padež pa otuda u srpskom postoji i instrumentalna dopuna. SEMANTIKA Većina leksema ima barem dve vrste značenja: a) inherentno značenje, koje se navodi u svakom opšte koncipiranom rečniku dotičnog jezika ali bez konteksta, to je zapravo značenje po sebi, na koje svaki govornik pomisli kada mu se neka reč pomene. To je međutim samo jedan deo značenja reči koje se definiše inherentnim obeležjima. Reči se ne upotrebljavaju kao izolovane celine, nego se javljaju u kompleksnim jezičkim strukturama čije su komponente međusobno zavisne i uslovljene. U takvim slučajevima se govori o b) kombinatornim značenjima, koja se odnose na značenje reči u kontekstu, dakle u vezi sa ostalim mogućim elementima. Tako je značenje glagola njegova upotreba u rečenici, gde upravo glagol određuje ne samo broj satelita nego i semantička obeležja, međusobne odnose, značenje pojedinih rečeničnih delova, rečju njegovu semantiku u najširem smislu te reči. Na osnovu kontekstualnih obeležja mogu se razlikovati dve vrste kombinatornog značenja i to relaciono i kategorijalno značenje. Ona se moraju uzeti u obzir kod svake odrednice, jer od njih zavisi gramatička ispravnost rečenice. Pri opisu inače kompleksnog glagolskog značenja potrebno je definisati odnose koji vladaju među pojedinim delovima rečenice ili iskaza. Da bi se to postiglo, potrebno je uzeti u obzir i tzv. relaciona obeležja, na osovu kojih se konstituiše relaciono značenje kao podvrsta kombinatornog značenja. Semantički odnosi koji postoje između glagola i njegovih argumenata, predstavljeni dopunama, izražavaju se uz pomoć relatora (Relatoren), koji se nazivaju i semantičke uloge, funkcije te semantički padeži (nemački: semantische/thematische Rollen/Funktionen, „Kasus“). Reč je o tome da glagol određuje koji se elementi mogu javiti u funkciji vršioca radnje, u funkciji pacijensa (onoga koji je na bilo koji način pogođen radnjom), te u funkciji instrumenta, mesta, zbirnog pojma određene klase i sl. Takvi semantički odnosi postoje nezavisno od semantičkih relacija u površinskoj strukturi, a determinišu se različitim semantičkim obeležjima. Centralni glagol konstituiše semantički okvir u koji se moraju uklapati pojedine funkcije ili uloge. Tako u rečenici Petar svojoj sestri daje knjigu. = Peter gibt seiner Schwester ein Buch. postoje sledeći elementi kao nosioci funkcija/uloga: a) davalac/der/die/das Gebende; b) adresat, osoba kojoj se nešto daje/Adressat/derjenige, dem etwas gegeben wird; c) objekt, nešto što se nekome daje/Objekt; dasjenige, das jemandem gegeben wird. Za razliku od brojnih autora koji operišu s velikim brojem funkcija/uloga, autori ovog Rečnika zastupaju mišljenje da je za kontrastiranje rečeničnih modela prikladniji manji broj relatora, pogotovo kada je reč o komunikaciji na stranom jeziku. Zbog toga se ovde primenjuju samo četiri glavna relatora, odnosno semantičke uloge s mogućnošću dalje specifikacije i to: Agentiv (AGT): vršilac glagolske radnje u najširem smislu; der/die/das Handelnde; Affektiv (AFF): pacijens, osoba/stvar koja je na bilo koji način pogođena glagolskom radnjom, ali koja nije aktivni učesnik te radnje; durch den Vorgang betroffene Größe; Lokativ (LOC): oznaka za prostor, mesto; Raum, Ort;

14 Klassifikativ (KLS): označava kakvu osobinu ili pripadnost neke veličine određenoj klasi kao zbirnom pojmu/Oberklasse; javlja se uglavnom uz kopulativne i njima slične glagole (biti, postati, važiti/sein, werden, gelten) i povezuje se s imenicom ili pridevom. Svi glavni tipovi relatora/semantičkih uloga se mogu klasifikovati u više potkategorija, čiji je detalnji prikaz dat u tabeli 2. Tabela 2: Glavni tipovi

AGENTIV (AGT) Potkategorije/Subkategorien AGENTIV effektiv AFFEKTIV effektiv (upor. lat. effectivus, efficere = učiniti, izvršiti)

AGENTIV mutativ AFFEKTIV mutativ (upor. lat. mutatio = promena, mutare = menjati se);

AGENTIV ferens AFFEKTIV ferens (upor. lat. ferens = samo nosilac radnje/stanja, gr. fero = nosim) LOKATIV (neindiciran); mesto radnje

LOKATIV allativ (mesto cilja), (upor. lat. allativus, casus allativus prema lat. allatus, part. perf. von afferre = doneti) LOKATIV ablativ (ishodište, odvajanje, mesto porekla); (upor. lat. ablativus,

AFFEKTIV (AFF)

LOKATIV (LOC

KLASSIFIKATIV (KLS)

AGTeff, AFFeff: imenuje nešto što nastaje ili prolazi; (upaliti (svetlo), ugasiti, spaliti; angehen, anmachen (Licht), erlöschen, verbrennen): [Onda] se podigla velika galama. = [Dann] erhob sich ein großer Lärm. Upalite molim Vas svetlo. = Machen Sie bitte das Licht an. To pismo bismo trebali spaliti. = Wir sollten diesen Brief verbrennen. AGTmut, AFFmut: imenuje se promena nečega; delovanjem radnje odnosna veličina se menja, prostorno ili po kvalitetu; (ugasiti se, pocrveneti, pocrniti; ausgehen, erröten, schwärzen): Pri ovim rečima ona je pocrvenela. = Bei diesen Wörtern errötete sie. Pre upada su svoja lica pocrnili/obojili u crno. = Vor dem Eindringen schwärzten sie ihre Gesichter. AGTfer, AFFfer: delovanjem glagolske radnje dotična veličina se ne menja, ona se samo pojavljuje kao nosilac procesa; (spavati, znati, videti; schlafen, sehen, wissen): Mladi ljudi rado spavaju. = Junge Leute schlafen gern. Možeš li videti tamnu tačku? = Kannst du den dunklen Punkt sehen? LOC: označava samo mesto vršenja radnje, gde se neko/nešto nalazi, nešto odvija (stanovati, boraviti, održavati se; wohnen, stattfinden): On stanuje/boravi u Berlinu.= Er wohnt in Berlin. Sednica se održava u velikoj sali. = Die Sitzung findet im großen Saal statt. Taj broj se nalazi u telefonskom imeniku. = Diese Nummer steht im Telefonbuch. LOCall: označava pravac kretanja, prema kom cilju, odgovara na pitanje kuda, kamo?(putovati, ići, slati; fahren, gehen, schicken): Moja prijateljica putuje u Ameriku.= Meine Freundin fährt nach Amerika. Oni se penju na Trebević. = Sie steigen auf den Trebević. LOCabl: pravac, mesto odakle šta dolazi, poreklom od; odgovara na pitanje odakle, otkuda ? (doći, poticati; zeigen, kommen):

15 od ablatus, auferre = odneti) LOKATIV präteritiv (pređeni prostor), (upor. lat. praeterire = prolazeći/proći pored/preko čega) LOKATIV direktiv (pravac uopšte) KLASSIFIKATIV (neindiciran)

KLASSIFIKATIV ablativ

KLASSIFIKATIV allativ

Voz dolazi iz Berlina. = Der Zug kommt aus Berlin. LOCprt: (prividno) prelaženje preko/pored nečega; benennt den durchquerten Raum: Moja prijateljica putuje u Beč preko Beograda. = Meine Freundin fährt über Belgrad nach Wien. LOCdir: sve tri potkategorije se daju kodirati i kao LOCdir kada se sve tri varijante moguće istovremeno. KLS: neindicirani KLS označava kojoj klasi nešto pripada ili koju osobinu ta veličina ima: On je moj najbolji prijatelj. = Er ist mein bester Freund. Ona je zdrava. = Sie ist gesund. KLSabl: označava poreklo određene veličine: Ovo testo se sastoji samo od brašna i vode.= Dieser Teig besteht nur aus Mehl und Wasser. Ovaj kamen je nastao od pepela.= Dieser Stein ist aus Asche entstanden. KLSall: pokazuje rezultat kakvog razvojnog procesa: Ana je postala uspešna novinarka.= Anna wurde eine erfolgreiche Journalistin. Moja nećakinja je postala ugledna medicinska sestra. = Meine Nichte ist eine angesehene Krankenschwester geworden. Republika se od agrarne zemlje razvila u modernu industrijsku državu. = Die Republik hat sich aus einem Agrarland zu einem modernen Industriestaat entwickelt.

Semantičke uloge/funkcije se ovde posmatraju iz perspektive jezika a ne u smislu objektivne stvarnosti. Tako se kao agentiv može pojaviti ne samo ljudsko biće nego sve što može fungirati kao vršilac radnje i sve čemu se mogu pripisati ljudske osobine (osoba, institucije, prirodne pojave i sl.). Upor.: Gospodin Petrović mi je poslao račun. = Herr Petrović hat mir die Rechnung geschickt. (osoba) Finansijski ured mi je poslao račun.= Das Finanzamt hat mir die Rechnung geschickt. (institucija) Vetar je otvorio kapiju.= Der Wind öffnete das Tor. (prirodna pojava) Slično je i pri definisanju subjekta, odnosno vršioca radnje u rečenici tipa: Ta reka deli grad na dva dela. = Dieser Fluss teilt die Stadt in zwei Teile. Reka zapravo protiče kroz grad pa je grad podeljen na dva dela, iako je objektivno govoreći reka postojala/tekla tim prostorom i pre nego što je grad sagrađen. Iako ona ništa aktivno ne čini, naš jezik (kao i nemački) joj pripisuje takvu ulogu/funkciju i posmatra reku kao agentiv. Isti sadržaj se može izraziti i oblicima za pasiv, jer glagol deliti/teilen kao agentivni ima sposobnost da gradi biti-pasiv i se-pasiv: Grad je podeljen rekom na južnu i severnu polovinu./Grad se rekom deli na južnu i severnu polovinu. = Die Stadt wird durch den Fluss in eine südliche und eine nördliche Hälfte geteilt. Agentivnost nije kod svakog glagola istog intenziteta, tako da se mogu razlikovati barem tri stepena agentivnosti, što se u Rečniku označava apostrofima uz skraćenicu:

16 AGT’’’ (deliti, šiti/teilen, nähen, najjači stepen agentivnosti, moguć biti-pasiv, se-pasiv; u nemačkom moguće sve pasivne konstrukcije/potpuni pasiv); AGT’’ (stanovati, smejati se / wohnen, lachen, slabija agentivnost; u srpskom moguće bezlične se-konstrukcije; u nemačkom generalni pasiv); AGT’ (spavati, stajati / schlafen, stehen, najslabija agentivnost; u srpskom moguće retke bezlične se-konstrukcije; u nemačkom nema pasiva, jedino je moguće da se oblik centralnog glagola javi na početku rečenice: Geschlafen hat er seither nicht mehr). Između glagola i njegovih satelita mora postojati semantička kongruencija, podnošljivost odnosno usklađenost odnosa između glagola i njegovih dopuna. Postoje dakle pravila selekcije (Selektionsregeln), koja određuju šta se s čime može povezati. Tako se uz glagol teći/ fließen/rinnen kao subjekt može upotrebiti samo nešto što je tečno (mleko, voda, reka) ili zrnasto (pesak i sl.); razbiti/zerbrechen se može samo nešto što je lomljivo (staklo, porcelan i sl.). Mnogi glagoli imaju recimo dopunu u akuzativu, ali ona se ne može pojaviti u svakom semantičkom okruženju. Tako se na primer može reći Petar me je uvredio. =Peter hat mich beleidigt., ali ne i *Petar je uvredio moj auto. = *Peter hat meinen Wagen beleidigt. ili *Moj auto je uvredio Petra. = *Mein Wagen hat Peter beleidigt. To pokazuje da se akuzativna dopuna glagola uvredeti uvek odnosi na nešto „ljudsko“, a upravo to je podatak koji je od velike važnosti pri učenju oba jezika kao stranih. Semantička selekcija se odvija uvek u kategorijama, pa se kod navedenih restrikcija govori o kategorijalnom značenju, čija su obeležja data u tabeli 3. Tabela 3: Kategorijalna obeležja: mat materijalno, perceptibilno; (dt. materiell) anim živo; (dt. Belebtes; lat. animal = Lebewesen) hum ljudsko; (dt. menschlich) inst institucija (koju je stvorio čovek); (dt. von Menschen geschaffene Institutionen) zool životinje; (dt. tierisch) plant biljke; (dt. pflanzlich) obj objekat, materijalno, brojivo; (dt. Gegenständliches, unbelebt + zählbar) mas materijalno, nebrojivo; (dt. Gegenständliches, unbelebt + nicht zählbar) inanim neživo; (dt. unbelebt) imat nematerijalno, duhovno; (dt. immateriell) činj. st. činjenično stanje; (dt. Sachverhalt) akt aktivnost, proces, radnja; (dt. Aktivität, Vorgang, Handlung) stat stanje; (dt. Zustand, Eigenschaft) intel kategorija mišljenja, jedinice mere; (dt. Denkkategorien, Maßeinheiten) ostalo ostalo nešto što se ne da precizno definisati; (dt. Sonstiges) Na osnovu gore navedenih semantičkih obeležja može se preciznije definisati većina stvari i pojmova već prema tome da li je određena osobina prisutna ili odsutna na dotičnom pojmu. U okviru semantičke hijerarhije se većinom postavlja opozicija 'materijalno' : 'nematerijalno', što se može označiti skraćenicama 'mat'/'imat'. Tako se uz klasu 'čovek' mogu navesti sledeća obeležja: + hum, živo, + muško/žensko, + uspravni hod. Prema potrebi sve te osobine se mogu dalje specificirati konkretnim ili sličnim pojmovima.

17 PRIMERI Primeri su po pravilu navedeni u oblicima aktiva jer se u takvim rečenicama najbolje manifestuje upotreba glagola i njegovih dopuna. Oni služe kao ilustracija rečeničnog plana i semantike glagola u dotičnoj varijanti značenja. Pri tom se fakultativne dopune stavljaju u okrugle a dodaci u uglaste zagrade kao u rečenici Ana je [danas] doručkovala (jaja na oko). = Anna hat [heute] (Spiegeleier) gefrühstückt. I tzv. „slobodni dativ“, koji se u rečeničnom planu ne navodi posebno, u primerima stoji u okruglima zagradama: Biste li (mi) [molim Vas] pridržali vrata? = Würden Sie (mir) [bitte] die Tür aufhalten? PASIV Oblici glagola u aktivu označavaju vršenje radnje čiji je pokretač ili uzročnik po pravilu poznat. Ako se pak vršilac radnje iz bilo kojeg razloga ne želi imenovati ili je on nepoznat a težište iskaza leži na vršenju glagolske radnje na nekom objektu, upotrebljavaju se oblici pasiva. Objekat aktivne postaje subjekat pasivne rečenice. Ne računajući brojne paralelne oblike (Konkurrenzformen des Passivs) koji mogu izražavati i pasivnu radnju, u srpskom se razlikuju 2 glavna tipa pasivnih konstrukcija, i to a) biti-pasiv ili participski pasiv, koji se gradi od oblika pomoćnog glagola biti i trpnog prideva (participa pasiva) punoznačnog glagola. Takve konstrukcije uglavnom odgovaraju nemačkom werden-pasivu ili sein-pasivu kao što su primeri Sveća je zapaljena uveče. = Die Kerze wurde am Abend angezündet. Pa to je sve davno ispeglano. = Das ist doch alles längst gebügelt. U nemačkom postoje još i bekommen-pasiv i gehören-pasiv, čiji su ekvivalenti u srpskom veoma različiti: Sie bekam den Ehrenbrief im Rathaus überreicht. = Njoj je počasno priznanje uručeno u većnici. Sie bekommen die Sachen vor 20 Uhr gebügelt. = Vaše stvari će biti ispeglane/će se ispeglati do 20 sati. Solch ein Verhalten gehört bestraft. = Jedno takvo ponašanje se mora kazniti. U pasivnim rečenicama srpskog jezika se po pravilu ne realizuje agens. Međutim, u publicističkom i administrativnom stilu se sve češće mogu sresti i pasivne konstrukcije u kojima je vršilac radnje imenovan, i to uz pomoć prepozicionalne fraze od ili od strane + genitiv: Ovaj bunar je fotografisan od/od strane mnogih posetilaca. Takve konstrukcije direktno odgovaraju nemačkom werden-pasivu tipa Dieser Brunnen ist von zahlreichen Besuchern fotografiert worden. Ponekad se vršilac radnje u pasivnoj rečenici može izraziti i instrumentalom, i to pre svega onda kada on ima funkciju izazivača, pokretača ili uzročnika glagolske radnje. U takvim rečenicama kao agens fungira neka neživa sila, prirodna pojava ali nikako živo biće: Japan je pogođen jakim zemljotresom a potom i cunamijem. = Japan wurde von einem starken Erdbeben und anschließend von einem Tsunami getroffen. On je jako pogođen smrću svog prijatelja. = Durch den Tod seines Freundes wurde er schwer getroffen. Svi su bili obuzeti strahom/očajem. = Alle wurden von Angst/Verzweiflung gepackt/ergriffen. Instrumentalne konstrukcije se često prepliću s intrumentalom sredstva kao što je recimo primer:

18 Kuća je pogođena bombom. = Das Haus wurde von einer Bombe getroffen. Pismo je napisano olovkom.= Der Brief wurde mit Bleistift geschrieben. b) se-pasiv ili zamenički/refleksivni pasiv, koji se tvori elementom se i oblikom aktiva upotrebljenog glagola. Uopšte gledano, konstrukcije sa elementom se imaju veoma široko značenje koje se često bez konteksta ne može precizno definisati. Od više varijanta kao što su refleksivno se (brijati se), leksemsko se (bojati se), (otvoriti se), bezlično se (živi se), recipročno se (voleti se) i sl. za nas je najznačajnija varijanta pasivnog se, koje je u srpskom jeziku veoma frekventno u primerima tipa Kuća se gradi. = Kuća biva građena. = Das Haus wird gebaut. Ta reč se izgovara sasvim drugačije. = Dieses Wort wird ganz anders ausgesprochen. Često se ovakve konstrukcije javljaju u kombinaciji s nekim modalnim glagolom (morati, trebati, moći, smeti) i odgovaraju nemačkim konstrukcijama koje takođe sadrže neku oznaku modalnosti a imaju pasivno značenje. Reč je dakle o pasivnim konstrukcijama s modalnim faktorom kao što su primeri Ta se soba mora zatvoriti. = Dieses Zimmer muss abgeschlossen werden. / Dieses Zimmer gehört abgeschlossen. / Dieses Zimmer muss man abschließen. / Dieses Zimmer ist abzuschließen. Nakon ove nesreće svi se stanari moraju pregledati. = Nach diesem Unglück gehören alle Bewohner untersucht. / Nach diesem Unglück müssen alle Bewohner untersucht werden. U kategoriju se-pasiva se može svrstati i jedan broj se-konstrukcija koje su u tradicionalnoj gramatičkoj terminologiji poznati kao tzv. ‚bezlični pasiv’, jer se one javljaju samo u trećem licu jednine. Termin nije sasvim adekvatan, jer se zanemaruje činjenica da se iza većine takvih („bezličnih“) oblika kao vršilac radnje krije isklučivo ljudsko biće. Takve konstrukcije postoje i u nemačkom jeziku pod nazivom ‚generelles Passiv’ ('generalni/neutralni pasiv'), iako se i u nemačkoj gramatičkoj terminologiji još uvek sreće termin 'unpersönliches Passiv’. Za ilustraciju mogu poslužiti primeri tipa: Ovde se mnogo puši. = Hier wird viel geraucht. Priča se, da... = Es wird erzählt, dass... Napomena: U ovom kontekstu treba imati u vidu i bezlične konstrukcije neprelaznih glagola koji izražavaju mišljenje, govorenje, osećanje, opažanje, dakle sadržaje koji se vezuju za ljudsko biće kao njihovog nosioca a koje odgovaraju nemačkom generalnom ili neutralnom pasivu. Takvi su glagoli razgovarati, raspravljati, diskutovati, debatovati, pričati, znati i sl. Posredi je dakle jedna vrsta 'depersonalizacije' čitavog iskaza jer se agens ne imenuje ili pak on nije poznat, kako to pokazuju sledeći primeri: I o tome se razgovaralo/je razgovarano na sednici. = Auch darüber wurde in der Sitzung gesprochen. O tome je diskutovano/se diskutovalo čitav dan. = Darüber wurde den ganzen Tag diskutiert. Od tada se drukčije mislilo o njoj. = Seither wurde anders über sie gedacht. Inače, svi primeri u obliku rečenice u Rečniku su za oba jezika štampani kurzivom. Ukoliko se pak od srpske odrednice ne tvore ili ne postoje prikladni oblici pasiva a u nemačkom je to moguće, onda se prevodni ekvivalenti srpskog jezika stavljaju u okrugle zagrade i štampaju normalnim/recte-slovima a nemački primeri kurzivom. Nemački ekvivalenti su uglavnom oblici generalnog pasiva. Upor. sledeće primere: (Odmah se nišani. ) = Gleich wird angelegt. (Ponekad se noćivalo i u automobilu.) = Zwischendurch wurde auch im Auto übernachtet.

19 TRANSFORMACIJA Kod nekih glagola postoji mogućnost da se dopune transformišu/preoblikuju u zavisne rečenice ili pak infinitivne konstrukcije. U srpskom se pri tom najčešće javljaju rečenice s veznicima da ili što te jednim brojem upitnih rečca (da li, kako, koliko i sl.), u nemačkom su to rečenice s veznicima dass ili ob, odnosno indirektne upitne rečenice te infinitivne konstrukcije sa zu, um zu, ohne zu. U oba jezika, posebno u nemačkom, su moguće i zavisne rečenice s redom reči glavne rečenice. Tako recimo za transformaciju akuzativne dopune uz glagol videti/sehen postoje sledeće mogućnosti: Vidim da vi imate teškoća. = Ich sehe (es), dass ihr Schwierigkeiten habt. Želim videti/da vidim kuda idu. = Ich möchte sehen, wohin sie gehen. Moram videti da li odlaze. = Ich muss sehen, ob sie weggehen. Vidim, slušaoci već odlaze. = Ich sehe, die Zuhörer gehen schon. Prilikom transformacije kod primera iz nemačkog jezika treba obratriti pažnju na rečcu es, koja se može javiti kao korelat u primerima tipa: a) Es wird gleich regnen. = Brzo će kiša (fiksno es/fixes es;es kao obavezni sastavni deo glagola); b) Ich hoffe es, dass sie kommen.= Nadam se da će oni doći (supletivno/suppletives es; es kao katafora kod zav. rečenica); c) Es ist nicht wahr, dass sie abgefahren ist. = Nije istina da je ona počela. (poziciono/ ekspletivno es/stellungsbedingtes/expletives es; kada se najpre realizuje zavisna rečenica, takvo es se izostavlja). Napomena: Prilikom transformacije upotreba korelata es je obavezna ako iza punoznačnog glagola sledi infinitivna konstrukcija ili zavisna rečenica: Ich betrachte es als gefährlich, dass er weiterhin mitmachen darf. Ako transformacija nije moguća, nema nikakvih navoda za to; u primerima za pasivne konstrukcije i za transformisane dopune u obliku rečenice fakultativne dopune i dodaci se ne stavljaju u zagrade. Napomene. Na kraju tekstualnog dela o svakoj odrednici ili o njenoj varijanti značenja ponekad je potrebno da se ukaže i na moguće posebnosti dotičnog glagola koje nisu obuhvaćene šematskim prikazom. Tu spadaju pre svega gramatičke, regionalne i stilske karakteristike dotičnog glagola, frazemi i slični idiomatski izrazi kao i glagoli koji se mogu upotrebiti kao sinonimi (u najširem smislu tog pojma) te srodne reči u srspkom a nešto ređe u nemačkom jeziku.

Posebnu zahvalnost dugujemo prof. dr Smilji Srdić (Univerzitet Beograd) i prof. dr Renati Hansen-Kokoruš (Univerzitet Graz), koje su priloženi leksikon preporučile fondaciji Alexander von Humboldt (Bonn) za dodelu finansijske potpore za štampanje. Našu izuzetnu zahvalnost zaslužuje i prof. dr Peter Rehder (Univerzitet München), čijim je posredovanjem obezbeđena i dotacija fondacije Alois Schmaus (Univerzitet München). Za velikodušnu podršku obeju fondacija autori se srdačno zahvaljuju. Miloje Djordjević (Sarajevo) Ulrich Engel (Heppenheim)

20 EINLEITUNG Grammatische Grundlagen des Wörterbuchs Die Autoren dieses Wörterbuchs waren bemüht, auf der Grundlage einer relativ neuen linguistischen Theorie, der Valenzgrammatik, die erwähnten Unzulänglichkeiten vor allem der serbischen, zum Teil aber auch der deutschsprachigen Wörterbücher bis zu einem gewissen Grad zu beheben. Dabei ist es kein Zufall, dass gerade die Verben als Bearbeitungsgegenstand gewählt wurden; die Autoren gehen davon aus, dass das Verb eine zentrale Rolle im Satz spielt, indem es durch seine Valenz die Ergänzungen, obligatorische wie fakultative, und damit die Satzstruktur festlegt. Mit den Ergänzungen bildet das Verb eine Minimalstruktur, die wir Satzmuster nennen. Durch die Unterscheidung der obligatorischen von den fakultativen Ergänzungen wird das Satzmuster zum Satzbauplan erweitert. Der Satzbauplan, der als präzisiertes Satzmuster zu bezeichnen ist, ist die Grundlage für die Bildung standardsprachlicher Sätze, weil er genau angibt, welche Ergänzungen möglich und welche obligatorisch sind. Diese Fähigkeit, andere Elemente zu regieren, wird in den letzten 50 bis 60 Jahren in der linguistischen Literatur Valenz genannt. Durch diesen aus der Chemie entlehnten Begriff, dessen Übertragung in den Bereich der Linguistik allgemein dem französischen Sprachwissenschaftler Lucien Tesnière zugeschrieben wird, wurde in der neueren Zeit die nicht ganz präzise Bezeichnung Rektion ersetzt. Beide Termini sind heute anzutreffen in der Dependenzgrammatik, die in der germanistischen Linguistik als prominentes grammatisches Modell verwendet wird, um die Kombinatorik sprachlicher Elemente zu beschreiben. Man könnte sagen, dass die Konstituierung des Faches 'Deutsch als Fremdsprache' (DaF) an den deutschsprachigen Universitäten und Forschungsinstituten parallel mit der Entwicklung der Valenztheorie einherging. In der germanistischen Forschung in Ex-Jugoslawien hat sie sich seit den 70er Jahren des 20. Jahrhunderts etabliert und fand als Grammatikmodell Eingang in zahlreiche wissenschaftliche Arbeiten und Studien. Am konsequentesten wurde es bei der Erarbeitung der „Deutsch-serbokroatischen kontrastiven Grammatik“ (von U. Engel und P. Mrazović et al. 1986) angewandt. Dieses 1986 erschienene, inzwischen längst vergriffene Werk erscheint in zweiter, stark überarbeiteter Auflage (Engel/Srdić/Alanović 2012). Zur Rolle der Valenz im Wörterbuch Der Sprachgebrauch vollzieht sich besonders häufig in Sätzen. Wie oben bereits ausgeführt, hängt es vom Verb ab, welche Elemente im Satz auftreten können bzw. müssen, damit der Satz standardsprachlich korrekt sein kann. Das erreicht man kraft der Valenz des Verbs. Und wie die Valenz praktisch funktioniert, zeigt die Tatsache, dass der Satz Petar treba pomoć. = Peter braucht Hilfe. korrekt ist, was man von der Konstruktion *Petar treba. = *Peter braucht. nicht sagen kann. Im ersten Satz tritt zum Verb trebati/brauchen die obligatorische Ergänzung pomoć/Hilfe, die im genannten Satz nicht weggelassen werden kann. Außerdem gibt es fakultative Ergänzungen, die allerdings weglassbar, nicht jedoch willkürlich einsetzbar sind. Durch die Hinzufügung einer Dativergänzung würde der oben angeführte Satz ungrammatisch: *Petar treba ujaku pomoć. = *Peter braucht dem Onkel Hilfe. Dagegen ist der Satz Petar pomaže ujaku. = Peter hilft dem Onkel. korrekt, weil die Dativergänzung obligatorisch ist. Außer den obligatorischen und fakultativen Ergänzungen kann der Satz auch Angaben enthalten, durch die die Minimalstruktur des Satzes erweitert wird. Werden der Minimalstruktur Angaben hinzugefügt oder aus einem grammatisch korrekten Satz entfernt, so ändert sich zwar die Gesamtbedeutung des Satzes, er bleibt jedoch immer grammatisch korrekt: Petar [već opet] treba pomoć. = Peter braucht [schon wieder] Hilfe. Petar treba pomoć. = Peter braucht Hilfe.

21 Petra [većinom] pomaže sama sebi.= Petra hilft sich [meistens] selbst. Petra pomaže sama sebi. = Petra hilft sich selbst. Zur kontrastiven Darstellung In dem Wörterbuch werden ca. 800 serbische und ca. 900 deutsche Verben ausführlich beschrieben und miteinander verglichen, wobei zu berücksichtigen ist, dass die Verben mit dem Reflexivpronomen se/sich (auch bei unterschiedlicher Bedeutung) unter demselben Lemma wie die nichtreflexiven Varianten behandelt wurden, so dass die Gesamtzahl der beschriebenen Verben wesentlich höher ist. Da die meisten serbischen Verben mehrere Bedeutungsvarianten und nicht selten je spezifische andere Satzbaupläne aufweisen, beträgt die Gesamtzahl der Bedeutungsvarianten mehr als 1900, was von einer differenzierten Verwendung der Verben im Serbischen zeugt. Auch die Zahl der deutschen Varianten ist nicht geringer. Die serbischen Verben wurden nach ihrer Häufigkeit und nach ihrer Nutzbarkeit in der serbischen Standardsprache ausgewählt, wobei als Quellen vor allem folgende Werke herangezogen wurden: Rečnik srpskog jezika (2007) von der Matica srpska ('Wörterbuch der serbischen Sprache', hrsg. von Matica srpska, Novi Sad), Osnovni rečnik nemačko-srpski, srpsko-nemački, hrsg. von Jovan Đukanović (2006), ('Grundwörterbuch deutsch-serbisch, serbisch-deutsch', Beograd 2006) und M. Djordjević – U. Engel (2009): Wörterbuch zur Verbvalenz Deutsch-Bosnisch/Kroatisch/Serbisch, München). Die deutschen Verben stellen Übersetzungsäquivalente der serbischen Verben dar und stammen fast alle aus der Wortliste des ‘Zertifikats Deutsch als Fremdsprache‘, die in den GoetheInstituten und anderwärts in der ganzen Welt verwendet wird. Ein Teil der weniger frequenten Verben wurde ins Lexikon aufgenommen, soweit sie den Autoren als geeignete Beispiele zur kontrastiven Beschreibung der Verbvalenz erschienen. Die Erfahrung lehrt, dass ein solches Verfahren in der Lexikographie fast unumgänglich ist. Die Autoren haben sich bemüht, die wichtigsten Bedeutungsvarianten jedes Lexems und die dazugehörenden Satzbaupläne zu beschreiben. Besonders interessant sind die Homonyme, wenn sie nicht nur verschiedene Bedeutungen, sondern auch unterschiedliche Satzbaupläne aufweisen, wie dies an folgenden Beispielen abzulesen ist: a) stajati (sub) = stehen (sub): Tramvaj stoji.= Die Straßenbahn steht. b) stajati (sub dat mod) = stehen (sub dat mod): Duga haljina joj stoji izuzetno dobro. = Das lange Kleid steht ihr ausnehmend gut. c) stajati (sub ak exp) = kosten (sub ak exp): To me je stajalo dosta truda. = Das hat mich viel Mühe gekostet. Die Kontrastierung der serbischen mit den deutschen Verben wird nach den valenztheoretischen Grundsätzen durchgeführt, die Ulrich Engel für das Deutsche entwickelt und seit 1976 vervollständigt und publiziert hat (siehe Literaturverzeichnis im Anhang). Von diesen ausgehend hat dann Miloje Djordjević (2002) für das Serbische ein kontrastives Beschreibungsmodell ausgearbeitet, das bei der Erstellung des Valenzlexikons der deutschen und der b/k/s Verben (Djordjević/Engel, 2009) auch praktisch angewandt wurde. Im vorliegenden Wörterbuch werden zu jedem Lemma Angaben über dessen syntaktische und semantische Merkmale aufgeführt, mit passenden Beispielsätzen auf Serbisch illustriert und mit deutschen Übersetzungsäquivalenten versehen, die ausführlich nach demselben Modell beschrieben werden. Die Übersetzungsäquivalente decken oft nur einen Teil des breiten Bedeutungsspektrums der deutschen Verben ab, so dass man bei den deutschen Verben nur von Übersetzungsvarianten, nicht jedoch von einer vollständigen Bedeutungsbeschreibung sprechen kann. Der Schwerpunkt der Valenzbeschreibung liegt also auf dem serbischen Teil.

22 Zum Aufbau der Wörterbucheinträge DAS VERB Hier wird das Verb in der Infinitivform für beide Sprachen in fett gedruckten Großbuchstaben angeführt, für das Serbische auch perfektive und imperfektive Formen, wenn solche vorhanden sind, z. B. odrediti/određivati, izručiti/izručivati, skočiti/skakati. Wird ein Verb nur imperfektiv verwendet, so wird dies besonders gekennzeichnet, vgl. predavati in der Bedeutung 'an einer Hochschule, Universität lehren, unterrichten'. Hier erscheinen auch Verben mit dem fremden Suffix -irati: diskutirati, fotografirati, reagirati, neben den im Serbischen wesentlich häufigeren Formen diskutovati, fotografisati, reagovati. Wenn ein Lemma neben der ekavischen auch eine ijekavische Fom hat, werden beide Formen angegeben. Alle Beispielsätze sind hingegen durchgehend ekavisch. GRUNDFORMEN Für das Serbische wird neben dem Infinitiv die Form für die 1. Person Singular Präsens (sehr selten für die 3. Person) angegeben, weil die meisten Verbalformen für Tempus, Modus, Genus verbi vom Präsens- bzw. vom Infinitivstamm gebildet werden. Grundformen der deutschen Verben sind Infinitiv, 3. Pers. Sing. Präsens, 3. Pers. Sing. Präteritum, Partizip Perfekt. BEDEUTUNG Hier wird in einfachen Anführungszeichen die inhärente Bedeutung jeder Bedeutungsvariante des behandelten Lemmas angegeben. Um die deutschen Verben präzise und einfach zu definieren, hat Ulrich Engel ein besonderes Beschreibungsvokabular zusammengestellt, das frequente und allgemein verständliche Wörter enthält (vgl. auch Engel 2009, S. 193f.). Bei der Beschreibung der serbischen Verben wurden meistens deskriptive, synonymische oder kombinierte Definitionen benutzt. WORTBILDUNG Da die Verbformen oft als Grundlage zur Bildung neuer Wörter benutzt werden, sind die Autoren der Meinung, dass es der Sache dienlich sein kann, durch Beispiele auf die häufigsten Bildungsmuster des beschriebenen Verbs hinzuweisen. Es werden (kursiv gedruckt) Ableitungen, Präfix- und Infixbildungen sowie Zusammensetzungen mit dem Verb (Verben, Substantive, Adjektive) angegeben. Dabei handelt es sich auf beiden Seiten um keine Übersetzungsäquivalente, sondern nur um repräsentative Wortbildungsmuster in jeweils einer Sprache. Die Aufzählung aller Bildungsmöglichkeiten würde den Rahmen des Lexikons sprengen, so dass hier kein Anspruch auf Vollständigkeit erhoben wird. SATZBAUPLAN Hier werden die Ergänzungen angeführt, die durch die Valenz des betreffenden Verbs festgelegt werden, wobei fakultative Ergänzungen in runden Klammern stehen. In den Beispielen für die Passivfähigkeit des Verbs werden die satzartigen/ausgebauten Ergänzungen, die fakultativen Ergänzungen sowie die Angaben nicht in Klammern gesetzt. Der „freie Dativ“, der immer fakultativ ist, wird nicht eigens angegeben. Zahl, Art und Ausdrucksformen der Ergänzungen wurden im Laufe der Jahre in den bisherigen Arbeiten vor allem von U. Engel (1988, 2004), Engel/Mrazović et. al. (1986), M. Djordjević (2002, 2009) bereits beschrieben und zum Teil auch anders klassifiziert. In diesem Wörterbuch werden sie nach der neuesten Klassifikation von U. Engel (2009) verwendet, die der Tabelle 1 zu entnehmen ist.

23 Tabelle 1: Vrste dopuna/Ergänzungsklassen sub subjekt/Subjekt

ak

gen

akuzativna dopuna/ dopuna u akuzativu/ Akkusativergänzung genitivna dopuna/ dopuna u genitivu Genitivergänzung

dat

dativna dopuna/dopuna u dativu/ Dativergänzung

instr

Instrumentalna dopuna/ dopuna u instrumentalu/ Instrumentalergänzung (samo u srpskom/nur im Serbischen) prepozitivna dopuna/ Präpositivergänzung

prp

sit dir

situativna dopuna/ Situativergänzung direktivna dopuna/ Direktivergänzung

exp

ekspanzivna dopuna/ Expansivergänzung

mod

modifikativna dopuna/ Modifikativergänzung predikativna dopuna/ Prädikativergänzung

pred

vrb

verbativna dopuna/ Verbativergänzung

Primeri/Beispiele Petar je umoran./Peter ist müde. Voz staje./Der Zug hält. Hoće li ona doći nije mi poznato./Ob sie kommt, ist mir nicht bekannt. Dajte mi šolju./Geben Sie mir die Tasse. Ova cesta ugrožava šumu./Diese Straße bedroht den Wald. On se seća svojih roditelja./Er gedenkt/erinnert sich seiner Eltern. Ona ga je rešila/oslobodila svih briga./Sie hat ihn aller Sorgen enthoben. Ana je posetiocu pokazala veliku dvoranu./Anna zeigte dem Besucher den großen Saal. Njima neću ništa reći./Denen sage ich gar nichts. On se bavi trgovinom./Er beschäftigt sich mit dem Handel. Ona se ovim sportom bavi samo iz hobija./Sie betreibt diesen Sport nur als Hobby. S njim više ne računam./Mit ihm rechne ich nicht mehr. O tom pismu nismo razmišljali./Über diesen Brief haben wir nicht nachgedacht. On stanuje u Sarajevu./Er wohnt in Sarajevo. Flaša je na stolu./Die Flasche steht auf dem Tisch. Ti studenti odlaze u Berlin./Diese Studenten fahren nach Berlin. Autobus dolazi iz Jagodine./Der Bus kommt aus Jagodina. Violeta je oslabila dva kila./Violeta hat zwei Kilo abgenommen. Za taj bicikl je Slavko platio 100 evra./Für dieses Fahrrad hat Slavko 100 Euro bezahlt. Sednica traje dva sata./Die Sitzung dauert zwei Stunden. On se loše ponašao./Er hat sich schlecht benommen. Mara to radi dobrovoljno./Mara tut es freiwillig. Tanja je studentkinja filozofije./Tanja ist Studentin der Philosophie. Ona se zove Elizabeta./Sie heißt Elisabeth. On je škrt/vredan./Er ist geizig/fleißig. Morao sam ostati/da ostanem kod kuće. /Ich musste zu Hause bleiben. Ma pusti decu da se igraju./Lass die Kinder doch spielen. On se ne da prevariti./Er lässt sich nicht täuschen. Pitao me je je li to sve./Er fragte mich, ob das alles sei.

24 Bemerkung: Wenn ein Verb mit einem Modalverb verbunden wird, so wird das Subjekt vom Hauptverb selegiert und charakterisiert und ist daher nur bei diesem zu notieren. Da aber Person-Numerus-Kongruenz nur zwischen dem Modalverb und dem Subjekt besteht, so wird das Subjekt beim Modalverb durch das serbische Symbol sublb (subjekt, lice, broj), (deutsch: subpn, Subjekt, Person, Numerus) bezeichnet. Die angeführten Beispiele zeigen, dass man im Deutschen 11 und im Serbischen 12 Ergänzungen unterscheiden kann. Das Serbische verfügt zusätzlich über den Instrumental als morphologischen Kasus und kennt darauf aufbauend eine Instrumentalergänzung. SEMANTIK Es werden mindestens zwei Bedeutungen unterschieden. a) die inhärente Bedeutung, die in jedem allgemein konzipierten Bedeutungswörterbuch erscheint. Es handelt sich hierbei lediglich um einen Teil der Wortbedeutung. Wörter werden jedoch nur selten als isolierte Sprachelemente verwendet. Wesentlich häufiger treten sie in komplexeren sprachlichen Strukturen auf, deren Komponenten in unterschiedlicher Form voneinander abhängen und sich gegenseitig bedingen. In solchen Fällen handelt es sich um b) die kombinatorischen Bedeutungen, die sich auf die Bedeutung der Kontextelemente beziehen und verschiedene Verknüpfungen zu Sätzen ermöglichen, in denen bestimmte syntaktische und semantische Regeln gelten. So ist die Bedeutung eines Verbs eigentlich nichts anderes als dessen Gebrauch im Satz, in dem seine Bedeutung voll zur Geltung kommt. Unter den kontextuellen Merkmalen lassen sich zwei Arten unterscheiden: die relationale und die kategorielle Bedeutung, die beide bei jedem Stichwort berücksichtigt werden müssen, weil von ihnen die grammatische, aber auch die semantische Korrektheit des Satzes abhängt. Deswegen werden zu jeder Ergänzung semantische Rollen/Funktionen/Relatoren und semantische Restriktionen angegeben, denn sie spiegeln nicht nur die Art und Form der Ergänzungen wider, sondern auch ihre Bedeutung. Die relationale Bedeutung wird als Unterklasse der kombinatorischen Bedeutung durch die relationalen Merkmale konstituiert. Den Ergänzungen werden bestimmte Rollen/Relatoren zugewiesen, die unabhängig von den semantischen Relationen auf der Oberfläche existieren und durch verschiedene semantische Merkmale determiniert werden. Das zentrale Verb konstituiert einen semantischen Rahmen, in den die einzelnen Rollen/Funktionen hineinpassen müssen. So bestehen z. B. in dem Satz Petar svojoj sestri daje knjigu. = Peter gibt seiner Schwester ein Buch. folgende Elemente als Rollenträger a) davalac/der/die/das Gebende; b) adresat/Adressat/derjenige, dem etwas gegeben wird; c) objekt/Objekt; dasjenige, das jemandem gegeben wird. Im Unterschied zu anderen Autoren, die viel mehr Rollen unterscheiden, sind wir der Meinung, dass man beim Kontrastieren verschiedener Satzmodelle mit einer kleineren Rollenzahl leichter arbeiten kann. Deswegen werden im Wörterbuch nur vier Haupttypen angewandt: Agentiv (AGT) (handelnde Instanz) Affektiv (AFF) (nicht handelnde, betroffene, nur an dem Geschehen beteiligte Größe); Lokativ (LOC) (benennt den Ort eines Sachverhalts); Klassifikativ (KLS) (benennt eine Oberklasse, das Klassifizierende). Diese vier semantischen Rollen/Kasus lassen sich weiter subkategorisieren/präzisieren, wie in Tabelle 2 dargestellt.

25 Tabelle 2: Potkategorije/Subkategorien AGENTIV effektiv AFFEKTIV effektiv (vgl. lat. effectivus, efficere = entstehen lassen; učiniti)

AGENTIV mutativ AFFEKTIV mutativ (vgl. lat. mutatio = promena, mutare = verändern; menjati se);

AGENTIV ferens AFFEKTIV ferens (vgl. lat. ferens = bloßer Träger des Geschehens; tragen/nositi, gr. φέρω = nosim) LOKATIV (nicht indiziert; Ort schlechthin); mesto radnje

LOKATIV allativ (Zielort), (vgl. lat. allativus = hinführend; lat. casus allativus, lat. allatus, part. perf. von afferre = herbeibringen LOKATIV ablativ (Ausgangsort), (vgl. lat. ablativus = herführend, auferre = wegtragen/ odneti), ablatus weggetragen

AGTeff, AFFeff: Mit dem Vorgang entsteht oder vergeht die betreffende Größe (imenuje nešto što nastaje ili prolazi): vgl. upaliti (svetlo), ugasiti, spaliti/angehen, anmachen (Licht) bzw. erlöschen, verbrennen: [Onda] se podigla velika galama.= [Dann] erhob sich großer Lärm. Upalite molimVas svetlo.=Machen Sie bitte das Licht an To pismo bismo trebali spaliti. =Wir sollten diesen Brief verbrennen. AGTmut, AFFmut: Die betreffende Größe wird durch den Vorgang räumlich oder in ihrer Beschaffenheit verändert; imenuje se promena nečega; delovanjem radnje odnosno veličina se menja, prostorno ili po kvalitetu: vgl. ugasiti se, pocrveneti, pocrniti, obojiti u crno/ ausgehen, erröten, schwärzen: Pri ovim rečima ona je pocrvenela. = Bei diesen Worten errötete sie. Pre upada su svoja lica pocrnili/obojili u crno. = Vor dem Eindringen schwärzten sie ihre Gesichter. AGTfer, AFFfer: Durch den Vorgang wird die betreffende Größe nicht verändert, sie fungiert lediglich als „Träger“ des Vorgangs; delovanjem glagolske radnje dotična veličina se ne menja, ona se samo pojavljuje kao nosilac procesa, vgl. spavati, znati, videti/schlafen, sehen, wissen: Mladi ljudi rado spavaju. = Junge Leute schlafen gerne. Možeš li videti tamnu tačku? = Kannst du den dunklen Punkt sehen? LOC: Gibt nur einen Ort des Geschehens an; označava samo mesto vršenja radnje, gde se neko/nešto nalazi, nešto odvija, vgl. stanovati, održavati se/wohnen, stattfinden: On stanuje u Berlinu. = Er wohnt in Berlin. Sednica se održava u velikoj sali. = Die Sitzung findet im großen Saal statt. Taj broj se nalazi u telefonskom imeniku. = Diese Nummer steht im Telefonbuch. LOCall: Richtung zu einem Punkt hin; antwortet auf die Frage wohin? pravac kretanja, prema kom cilju, odgovara na pitanje kuda, kamo? Vgl. putovati, ići/slati; fahren, gehen, schicken: Moja prijateljica putuje u Ameriku. = Meine Freundin fährt nach Amerika. Oni se penju na Trebević.= Sie steigen auf den Trebević. LOCabl: Her-Richtung von einem Punkt weg; antwortet auf die Frage woher?/pravac, mesto odakle šta dolazi, poreklom od; odgovara na pitanje odakle, otkuda? Vgl. doći, poticati/ zeigen, kommen: Voz dolazi iz Berlina. = Der Zug kommt aus Berlin.

26 LOKATIV präteritiv (passierter Raum), (vgl. lat. praeterire, vorbeiführen, hindurchführen, praeteritio) LOKATIV direktiv (Richtung schlechthin)

KLASSIFIKATIV (nicht indiziert)

KLASSIFIKATIV ablativ

KLASSIFIKATIV allativ

LOCprt: durchquerter Raum; (prividno) prelaženje preko/pored nečega: Moja prijateljica putuje u Beč preko Beograda. = Meine Freundin fährt über Belgrad nach Wien. LOCdir: Wenn abl, all und prt zugleich gelten, so werden sie als LOCdir zusammengefasst; sve tri potkategorije se daju kodirati i kao LOCdir kada se sve tri varijante javljaju istovremeno. KLS: gibt an, welcher Klasse eine Größe zugehört bzw. welche Eigenschaften sie besitzt; neindicirani KLS označava kojoj klasi nešto pripada ili koju osobinu ta veličina ima: On je moj najbolji prijatelj. = Er ist mein bester Freund. Ona je zdrava. = Sie ist gesund. KLSabl: gibt den Ausgangszustand an; označava poreklo određene veličine: To testo se sastoji samo od brašna i vode.= Dieser Teig besteht nur aus Mehl und Wasser. Ovaj kamen je nastao od pepela. = Dieser Stein ist aus Asche entstanden. KLSall: gibt das Ergebnis einer Entwicklung an; pokazuje rezultat kakvog razvojnog procesa: Ana je postala uspešna novinarka. = Anna wurde eine erfolgreiche Journalistin. Moja nećakinja je postala marljiva medicinska sestra. = Meine Nichte ist eine fleißige Krankenschwester geworden. Republika se od agrarne zemlje razvila u modernu industrijsku državu.= Die Republik hat sich aus einem Agrarland zu einem modernen Industriestaat entwickelt.

Die semantischen Rollen werden aus der Perspektive der Sprache und nicht im Sinne der objektiven Wirklichkeit betrachtet. So kann z. B. der Agentiv nicht nur als ein menschliches Wesen auftreten, sondern alles, was als Vollzieher der Verbalhandlung (Person, Institution, Naturkräfte u ä.) fungieren kann, gilt als Agentiv. Vgl.: Gospodin Petrović mi je poslao račun. = Herr Petrović hat mir die Rechnung geschickt. (Person/osoba) Finansijski ured mi je poslao račun. = Das Finanzamt hat mir die Rechnung geschickt. (Institution/institucija) Vetar je otvorio kapiju. = Der Wind öffnete das Tor. (Naturkraft/prirodna pojava) Ähnlich verfahren wir auch bei der Definition des Subjekts in dem Satz Ta reka deli grad na dva dela. = Dieser Fluss teilt die Stadt in zwei Teile. Der Fluss fließt durch die Stadt, so dass sie in zwei Teile geteilt ist, obwohl objektiv gesprochen der Fluss auch vor der Gründung der Stadt im selben Flussbett geflossen war. Obwohl der Fluss keine Aktivität ausübt, also nichts Konkretes tut, wird ihm sowohl im Serbischen als auch im Deutschen eine aktive Rolle zugeschrieben und er als Agentiv angesehen. Derselbe Inhalt lässt sich auch mit einem Passivsatz ausdrücken, weil teilen und deliti als agentive Verben passivfähig sind: Grad je podeljen rekom na južnu i severnu polovinu./Grad se rekom deli na južnu i severnu polovinu. = Die Stadt wird durch den Fluss in eine südliche und eine nördliche Hälfte geteilt.

27 Die Agentivität hat nicht bei allen Verben die gleiche Intensität, so dass wir drei Grade der Agentivität unterscheiden, was im Wörterbuch mit Apostrophen gekennzeichnet wird, und zwar: AGT’’’ (deliti, šiti/teilen, nähen; stärkste Agentivität/volles Passiv möglich; najjači stepen agentivnosti, moguć biti-pasiv, se-pasiv); AGT’’(stanovati, smejati se/wohnen, lachen; geringere, schwächere Agentivität; im Deutschen mindestens neutrales Passiv möglich; slabija agentivnost; u srpskom bezlična sekonstrukcija); AGT’(spavati, stajati/schlafen, stehen; schwächste Agentivität; im Deutschen kein Passiv, aber Spitzenstellung des zentralen Verbs bei Verbkomplexen möglich: Geschlafen hat er seither nicht mehr.); najslabija agentivnost; u srpskom eventualno bezlične se-konstrukcije). Zwischen dem Verb und seinen Ergänzungen muss überdies eine semantische Verträglichkeit bestehen, die sich in Selektionsregeln ausdrückt. Beispiele: Die Verben stanovati/wohnen und čitati/lesen erscheinen immer mit einem menschlichen Subjekt, javiti bzw melden mit einem Subjekt, das eine Person oder eine Institution bezeichnet. Andererseits können viele Verben eine Akkusativergänzung haben, und auch diese darf nicht beliebig besetzt werden. Man kann z.B. sagen Petar me je uvredio. = Peter hat mich beleidigt. – nicht jedoch *Petar je uvredio moj auto. = *Peter hat meinen Wagen beleidigt. –oder *Moj auto je uvredio Petra. =*Mein Wagen hat Peter beleidigt. Dies zeigt, dass die Akkusativergänzung zum Verb uvrediti/beleidigen immer etwas auf Menschen Bezogenes, menschliche Einstellungen (seltener sogar tierische Leistungen) bezeichnet. Derartige Angaben muss jeder Sprachbenutzer/jeder Lernende des Serbischen und des Deutschen kennen, wenn er standardsprachliche Sätze bilden will. Semantische Selektion vollzieht sich in Kategorien, so dass man hierbei von kategoriellen Merkmalen spricht, die wir in der Tabelle 3 anführen, so wie sie auch im Wörterbuch verwendet werden. Tabelle 3: mat anim hum inst zool plant obj mas inanim imat

ostalo

činj. st. akt stat intel ostalo

materijalno, perceptibilno (dt. materiell) živo (dt. Belebtes; lat. animal = Lebewesen) ljudsko (dt. menschlich) institucija (koju je stvorio čovek) (dt. von Menschen geschaffene Institutionen) životinje (dt. tierisch) biljke (dt. pflanzlich) objekat, materijalno, brojivo (dt. Gegenständliches, unbelebt + zählbar) materijalno, nebrojivo (dt. Gegenständliches, unbelebt + nicht zählbar) neživo (dt. unbelebt) nematerijalno, duhovno (dt. immateriell) činjenično stanje (dt. Sachverhalt) aktivnost, proces, radnja (dt. Aktivität, Vorgang, Handlung) stanje (dt. Zustand, Eigenschaft) kategorija mišljenja, jedinice mere (dt. Denkkategorien, Maßeinheiten) nešto što se ne da precizno definisati (dt. Sonstiges)

Auf Grund der oben angeführten semantischen Merkmale lassen sich die meisten Dinge und Begriffe präzise definieren, je nachdem ob das betreffende Merkmal bei dem zu beschreibenden Begriff vorhanden ist oder nicht. Als oberste Opposition in einer semantischen Hierarchie setzt man meistens die Opposition 'materiell' : 'immateriell' bzw. 'materijalno' : 'nematerijalno'

28 an, was als Merkmalpaar 'mat' : 'immat' gekennzeichnet wird. So können zur Klasse ‘Mensch’ folgende Merkmale angeführt werden: +hum, +anim, +männlich/weiblich, +aufrechter Gang usw. Nach Bedarf lassen sich derartige Merkmalpaare weiter durch konkrete Beispiele spezifizieren, um die Rahmenbedeutung der Ergänzungen näher zu kennzeichnen. BEISPIELE Sie werden zunächst in Aktivsätzen aufgeführt, weil die Verwendung des Verbs in solchen Sätzen am besten manifestiert wird. Sie illustrieren den Satzbauplan und die Semantik des Verbs, fakultative Ergänzungen stehen in runden, Angaben in eckigen Klammern: Ana je [danas] doručkovala (jaja na oko). = Anna hat [heute] (Spiegeleier) gefrühstückt. Auch „freie Dative“, die im Satzbauplan nicht angezeigt werden, erscheinen in runden Klammern: Biste li (mi) [molim Vas] pridržali vrata? = Würden Sie (mir) [bitte] die Tür aufhalten? PASSIV Die Verbformen im Aktiv bezeichnen das verbale Geschehen, dessen Vollzieher oder Verursacher bekannt sind. Wenn man aber diese nicht nennen will oder sie unbekannt sind, dann werden oft Passivformen verwendet. Das Passiv bezeichnen wir als „geschehensbezogene Sehweise“, weil die Aufmerksamkeit in Passivsätzen auf das Geschehen selbst gerichtet ist. Grundsätzlich gilt die Regel: das Akkusativobjekt des Aktivsatzes (beim bekommen-Passiv das Dativobjekt) wird zum Subjekt des Passivsatzes. Sowohl im Serbischen als auch im Deutschen gibt es mehrere Verbformen, die eine passivische Handlung bezeichnen. Zu den gängigen Passivformen im Serbischen gehören die beiden folgenden Haupttypen: a) biti-Passiv/biti-pasiv (auch Partizipialpassiv genannt), dessen Formen aus dem Hilfsverb biti, seltener bivati, und dem Partizip Passiv (trpni pridev) des zentralen Verbs gebildet werden. Diese Konstruktionen entsprechen direkt den deutschen Passivformen mit den Hilfsverben werden und sein: Sveća je zapaljena uveče. = Die Kerze wurde am Abend angezündet. Pa to je sve davno ispeglano.= Das ist doch alles längst gebügelt. Im Deutschen gibt es auch das sog. bekommen-Passiv und das gehören-Passiv, deren serbische Äquivalente sehr unterschiedlich sind: Sie bekam den Ehrenbrief im Rathaus überreicht. = Njoj je počasno priznanje uručeno u većnici. Sie bekommen die Sachen vor 20 Uhr gebügelt. = Vama će se stvari ispeglati do 20 sati./ Vaše stvari će biti ispeglane do 20 sati. Solch ein Verhalten gehört bestraft. = Takvo ponašanje se mora kazniti./Takvo ponašanje treba kazniti/treba biti kažnjeno. In der Regel wird der Täter der Handlung in den serbischen Passivsätzen nicht benannt. Nur im publizistischen und administrativen Stil trifft man gelegentlich auch passivische Fügungen an, in denen die agierende Kraft/Instanz auch genannt wird. Das Agens wird dann mit der Präpositionalphrase od oder od strane + Genitiv (= dt. seitens) bezeichnet: Ovaj bunar je fotografisan od / od strane mnogih posetilaca. Derartige Konstruktionen entsprechen direkt dem deutschen werden-Passiv: Dieser Brunnen wurde von zahlreichen Besuchern fotografiert. Manchmal kann das Agens im Passivsatz durch den Instrumental ausgedrückt werden, und zwar vor allem dann, wenn das Agens die Funktion des Verursachers, des Auslösenden oder

29 des Urhebers der Handlung innehat. Als Agens tritt in solchen Sätzen eine Naturkraft oder eine unbelebte Ursache, nie jedoch ein menschliches Wesen auf: Japan je pogođen jakim zemljotresom a potom i cunamijem. = Japan wurde von einem starken Erdbeben und einem anschließenden Tsunami getroffen. On je jako pogođen smrću svog prijatelja. = Durch den Tod seines Freundes wurde er schwer getroffen. Svi su bili obuzeti strahom/očajem. =Alle wurden von Angst/Verzweiflung gepackt/ergriffen. Die Instrumentalfügungen überschneiden sich mit dem sog. Instrumental des Mittels, wie dies in folgenden Sätzen der Fall ist: Kuća je pogođena bombom. = Das Haus wurde von einer Bombe getroffen. Pismo je napisano olovkom.= Der Brief wurde mit Bleistift geschrieben. b) se-Passiv / se-pasiv (auch refleksivni pasiv/zamenički pasiv genannt; dt. Passiv mit reflexiven und partimreflexiven Verben). Grundsätzlich haben die Konstruktionen mit dem Element se sehr unterschiedliche Bedeutungen, die oft nur im Kontext erschlossen werden können. Neben mehreren Varianten wie z. B. dem reflexiven se (brijati se), dem lexemischen se (bojati se, otvoriti se), dem reziproken se (voleti se), dem unpersönlichen se (živi se) usw. ist für uns vor allem das sog. Passivische se interessant, das im Serbischen sehr häufig vorkommt und passivische Bedeutung hat: Kuća se gradi. = Kuća biva građena. = Das Haus wird gebaut. Ta reč se izgovara sasvim drugačije. = Dieses Wort wird ganz anders ausgesprochen. Derartige Passsivkonstruktionen treten oft in Verbindung mit einem Modalverb, vor allem mit trebati, morati, etwas seltener mit moći und smeti auf und entsprechen den deutschen Fügungen, die auch eine modale Komponente enthalten und passivische Bedeutung haben. In beiden Sprachen sind dies Passivkonstruktionen mit modalem Faktor: Ta se soba mora zatvoriti. = Dieses Zimmer muss abgeschlossen verden./Dieses Zimmer gehört abgeschlossen./Dieses Zimmer muss man abschließen./Dieses Zimmer ist abzuschließen. Nakon ove nesreće svi se stanari moraju pregledati. = Nach diesem Unglück gehören alle Bewohner untersucht./Nach diesem Unglück müssen alle Bewohner untersucht werden. Zum se-Passiv gehören auch die Formen des sog. „unpersönlichen Passivs“. Die Bezeichnung „unpersönlich“ kommt daher, weil das Verb nur in der 3. Person Sg. auftritt. Dabei wird jedoch übersehen, dass die in solchen Formen ausgedrückte Handlung ausschließlich von menschlichen Wesen vollzogen wird. Aus diesem Grund verwendet man im Deutschen immer häufiger den von U. Engel eingeführten Terminus generelles Passiv, den wir auch hier im Wörterbuch benutzen. Hier einige Beispielsätze: Ovde se mnogo puši. = Hier wird viel geraucht. Priča se, da...= Es wird erzählt, dass... Zu beachten sind auch die ‘unpersönlichen’ Konstruktionen von einigen intransitiven Verben mit Präpositivergänzung, seltener mit Akkusativergänzung, die ein willentlich gesteuertes Tun (Meinung, Empfinden, Äußern) ausdrücken. Solche Verben sind razgovarati, raspravljati, diskutovati, debatovati, pričati, znati u.ä. Sie weisen eine Art Depersonalisierung der ganzen Äußerung auf, weil das Agens unbekannt ist, wie dies an folgenden Beispielen abzulesen ist: I o tome se razgovaralo/je razgovarano na sednici. = Auch darüber wurde in der Sitzung gesprochen. O tome je diskutovano/se diskutovalo čitav dan. = Darüber wurde den ganzen Tag diskutiert.